Riječ dana – 24.3.2020.
Evanđelje:
Iv 5 , 1-3a.5-16
Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
„Želiš li ozdraviti?“
Pitanje koje postavlja Isus. Meni. Danas.
Odgovaram:
- „Gospodine, potres bio jučer. Ne mogu još ni k sebi doć’, a kamoli…“
- „Gospodine, ovo ograničenje kretanja me umara. #ostanidoma traje svega par dana, al’ ja više ne znam što ću sa sobom.“
- „Gospodine, već i prije mi je u školi/na faksu bilo zamorno, a da ne govorim sada kada je sve online, i kad mi treba još više vremena za riješiti zadaće…“
- „Gospodine, Gospodine, …“
„Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“
Primjećujem:
- Gospodin Isus danas mi daje snagu da ustanem – nema čekanja da me drugi uroni u vodu, da netko drugi za mene sve „obavi“. Ustajem! Krećem! Preuzimam inicijativu!
- Hodim! U ovom vremenu ograničenog kretanja ja ipak hodim – radim, vježbam, učim, njegujem kontakte s članovima obitelji i prijateljima, molim…
Sestre i braćo,
mogao se Isus obazrivo sažaliti nad čovjekom koji je 38 godina trpio od svoje bolesti i otići dalje „svojim poslom“. Umjesto toga postavlja odlučujuće pitanje: „Želiš li ozdraviti?“ Čovjek se izmotava – tà nema nikoga tko bi ga uronio. Dok on stigne, već netko drugi je tamo prije njega dospio. Nije mu lako. Sigurno nije. Međutim, on ne nudi direktan odgovor na Isusovo pitanje. Želi li ozdraviti on ili ne!? Možda nas malo buni to – pa naravno da želi, pomislili bismo! Međutim, ozdraviti znači i ustati i hoditi – nema više „drugi će nešto za mene“, nego ja – unatoč tome što mi nije lako – ustajem, preuzimam inicijativu i hodim.
Dani (njih pozamašan broj!) štono su pred nama, neće nam biti jednostavni. Pa ipak, snagom Isusovom, odlučujem, i to danas, ne „izmotavati se“. Ustajem i hodim.
Marko, ž. vikar
