Riječ dana – 30.4.2020.

Čitanje:

Dj 8, 26-40

U one dane: Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putem što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske, koji bijaše nad svom njezinom riznicom. Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma:

‘Ko ovcu na klanje odvedoše ga,

ko janje nijemo pred onim što ga striže

on ne otvara svojih usta.

U poniženju sud mu je uskraćen.

Naraštaj njegov tko da opiše?

Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.’

Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?« Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. A kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putem, a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.