Riječ dana – 3.5.2020
Evanđelje:
Iv 10, 1-10
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Bog nas ne spašava nasilno.
Slika vrata govori nam: on ne razbija, ne provaljuje. Onaj tko želi ući na vrata kuca da mu bude otvoreno. Ne pokušava obiti vrata niti provaliti kroz prozor.
Bog nas ne spašava nasilno.
On nas spašava svojim glasom – govori i čeka da prepoznamo njegov glas. On nam govori otvoreno, ne laže nam, ne „upakirava“ u svoj govor ono što nam zapravo ne nudi, ne „mulja“ nas i ne „petlja“. Ono što je njegov naum s nama to nam i izriče u svojoj riječi.
Prolazeći kroz vrata koja su Isus Krist, pastir koji je kroz ta vrata ušao k nama, izvodi nas van. Mi izlazimo! Sjetimo se sada Knjige izlaska – Bog oslobađa Izraela!
Kamo nas to pastir vodi? Na pašnjake: izlazimo i pašu nalazimo. Na paši mi ovce brstimo travu – pronalazimo hranu. Pašnjaci su prostrani – pastir koji je ušao na vrata izvodi nas na pašnjake slobode!
Kao pametna ovca, vježbam se u razlučivanju glasova: ne idem za svakim glasom! Ako me neki pastir na prepad hoće izvesti, provalivši u moju nastambu, klonim ga se! Ako me neki pastir ne vodi na pašnjake, nego me vodi prema nekoj drugoj staji ili zarobljeništvu (ili u klaonicu!), bježim od njega!
Kao pametna ovca, među zaista mnogim glasovima koje danas čujem, vježbam svoj sluh – slušam i prepoznajem glas pastira koji ulazi na vrata koja su Isus Krist. Za tim pastirom idem, jer me on izvodi na pašu života u izobilju!
Marko, ž. vikar
