Riječ dana – 4.5.2020.
Evanđelje:
Iv 10, 11-18
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
Najamnik — koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca —
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:
najamnik je
i nije mu do ovaca.
Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.
Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovog ovčinjaka.
I njih treba da dovedem
i glas će moj čuti
i bit će jedno stado,
jedan pastir.
Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Isus je neobičan. U Ivanovom evanđelju on:
- polaže svoj život za svoje ovce;
- Zašto?
- Što nije život pastira vredniji od života ovaca?
- Što će to ovcama? Zar neće tako ostati bez pastira? Što nije bolje da ostanu bez par, desetak, ma i više ovaca, samo da im ostane pastir?
- Zašto Isus – dobri pastir – polaže život svoj za svoje ovce?
- poznaje svoje onako kako pozna i Oca i kako Otac poznaje njega;
- Doista ide tako duboko ta spoznaja?
- Što to nama – ovcama – govori o spoznaji Sina, o spoznaji Oca?
- ima i drugih ovaca, iz drugog ovčinjaka; a možda i nisu u nekom drugom ovčinjaku, nego lutaju, vrludaju, slijede neki drugi put;
- Jesam li ljubomorna/an na te druge ovce? Smeta li mi što Isus hoće da i one budu s nama?
- Bi li rađe – neka nas! – da ostanemo podijeljeni (i „svoj na svome“) ili mi nedostaju te druge ovce?
- Osjećam li potrebu da postanemo jedno stado?
- polaže svoj život, nitko mu ga ne uzima.
- Kako je moguće da Isus i kod smrti zadržava tu samosvijest i neovisnost? Što mu to znači da mu život nitko ne oduzima nego da ga on polaže? U čemu je razlika?
- Ako svoj život polaže, a nitko mu ga ne oduzima, pa zašto ga onda ne odluči ne položiti!?
Marko, ž. vikar