Riječ dana – 6.5.2020.

Čitanje:

Dj 12, 24 – 13, 5a

U one dane: Riječ je Božja rasla i širila se. Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.

U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.

Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama.

Mala kršćanska zajednica, nije joj lako, ali napreduje! Širi se i raste! Njezini članovi osluškuju lahor Duha i idu kamo ih šalje.

Oni na koje su položene ruke su poslani – imaju misiju, zadatak, poslanje. Poslani su, ali ne ostaju sami – Barnaba i Savao su dvojica, imaju međusobnu podršku. A ni zajednica ih nije odlučila poslati tek tako: slušala je Duha, postila je i molila za njih, položila na njih ruke i tek onda ih otpustila.

Polaganjem ruku predaje se poslanje, ali i milost da se to poslanje može izvršiti.

Osoba koja je poslana ima zadatak koji nije lagan, koji se neće, ma zapravo ni ne može izvršiti brzo – poslanje je zahtjevno, naporno i dugo (dakako, ne zaboravimo, prije svega lijepo!).

Kako bilo, osoba na koju su položene ruke nije samo poslana, nego i podržavana.

 Za što su na mene položene ruke? Koje je moje poslanje?

Marko, ž. vikar

Možda će vas zanimati...