Duhovni impulsi u došašću 2020. – 5. impuls
5. impuls: Bog se raduje mojem rođenju
Zamišljam: novorođeno dijete leži u krevetcu i ja ga promatram – kako spava, diše, kako se rida, plače, smije, …
Zamišljam sada sebe kao novorođeno dijete koje leži u krevetcu. Bog se nadvija nad mene, promatra me i kaže mi: „Tako sam čeznuo za tobom. O kako sam se obradovao tvojem dolasku!“
Pomišljam na pjesmu anđela pri Kristovom rođenju. Na slavu Božju pjevali su o miru i radosti. Mogu li si zamisliti da su istu pjesmu anđeli pjevali i pri mojem rođenju? Jesam li ih ikada tako čuo pjevati? (usp. Anthony de Mello)
Čak i ako me moji roditelju nisu „planirali“,
Bog je želio da postojim.
Čak i više, čeznuo je za mnom!
Ps 139,13-15
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
Ps 27,4
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Čežnja, što je u sebi osjećam, samo je odjek (jeka) jedne druge čežnje – Božje čežnje za mnom! Božja čežnja je živi čovjek! ( usp. Sv. Augustin)
Sada pred Gospodina stavljam ono što je u meni – hvalu, molbu, pritužbu, čežnju, …
Marko, kapelan
