Duhovni impulsi u došašću 2020. – 8. impuls

8. impuls: Kralj

Naš adventski hod prati zvjezdoznance. U tijeku vremena tri su se zvjezdoznanca proslavila pod jednim drugim imenom: tri kralja.

A o kraljevskom dostojanstvu svakog čovjeka imamo slušati već u Knjizi Postanka: „I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar (…) svoj zemlji (…)!’ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1,26-27)

Pod slikom se misli na kip, na statuu. U pozadini tumačenje koje kaže da je kralj u zemlji kojom vlada prisutan preko svoje slike – kipa. Bog želi po čovjeku biti prisutan među svojim stvorenjem, želi uđi među njih. Čovjeku je dodijeljeno gotovo kraljevsko dostojanstvo kako bi vladao zemljom, ili još bolje, kako bi tu zemlju uređivao. Dostojanstvo slike Božje pridijeljeno je u jednakoj mjeri i muškarcu i ženi. Moglo bi se reći kako je u Izraelu došlo do demokratične raspodijele kraljevskog dostojanstva. Svatko je suveren – ne samo vladar, ne samo faraon.

U ovom razmatranju radit će se o tom dostojanstvu.

Najprije zamišljam kako u ruci držim grumen vlažne, teške crvene gline.

Osjećam taj grumen u ruci, te zamišljam kako ga sada oblikujem.

Zamišljam kako od tog grumena polako pokušavam oblikovanjem načiniti određenu skulpturu.

A sada zamišljam kako Bog u svojoj ruci drži grumen vlažne, teške crvene zemlje. On veselo, sa zadovoljstvom od tog grumena oblikuje jednu skulpturu. I primjećujem: ta skulptura predstavlja mene! To je moja glava, moj trup, to su moje ruke, moje noge.

I Bog se raduje nad djelom svojih ruku! Bog se raduje nada mnom!

Tada me Bog postavlja na noge i stavlja me pred sebe.

Mogu samostalno stajati pred njim. Uspravan. Kao njegova slika (njegov kip) stojim mu nasuprot. Na taj mi način Bog ne poklanja samo tijelo, nego s tijelom i dostojanstvo (mogu stajati pred njim, njemu nasuprot).

         Bog mi se raduje. Voli me takvog kakav jesam.

Dopuštam ovim mislima da na mene djeluju.

Što na sve to imam sada reći Bogu?

U svoju dnevnu karticu (papirić) zapisujem jednu riječ ili rečenicu.

Marko, kapelan