Duhovni impulsi u došašću 2020. – 10. impuls
10. impuls: Kralj Herod
Čitam 2. poglavlje Matejevog evanđelja posebno obraćajući pozornost na sve što se tiče kralja Heroda.
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:
U Rami se glas čuje,
kuknjava i plač gorak:
Rahela oplakuje sinove svoje
i neće da se utješi
jer više ih nema.
Što mi je zapalo za oko? Kakve to osjećaje u meni pobuđuje?
Što mi padne na pamet kada pomislim na Heroda?
Nalazim li neke poveznice i s vlastitim životom?
Kralj Herod iza sebe ostavio je mnoge žrtve (npr. pomor djece u Betlehemu).
Je li mi nanesena neka nepravda, a preko koje sam morao prijeći?
Jesu li mi nanesene rane koje me i dalje smetaju (bole)?
Kriju li se u meni suze što ih tek treba isplakati?
Sve navedeno može sužavati i sputavati moj život i životnost.
Gdje dopuštam da moje kraljevsko dostojanstvo bude narušeno onima što se guraju na pozicije moći eda bi me iskorištavali (tzv. wanna-be-kraljevi)?
Gdje dopuštam drugima da na meni izvrše djela moći koja im ne pripadaju – na poslu (studiju), u obitelji, među prijateljima, poznanicima?
Sve ono što je molitva u meni potakla, donosim sada pred pravoga Kralja,
koji svoju moć nikada nije zlorabio,
kojega susrećem
kao dijete,
tj. kao Raspetoga,
gdje se, paradoksalno,
njegova nemoć pokazuje vrlo moćnom!
Marko, kapelan
