Biskup Gorski predvodio misu zadušnicu za preminulog vlč. Ivana Damjanovića
Pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski predvodio je u ponedjeljak 6. veljače u Župi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci misu zadušnicu za pokojnog svećenika vlč. Ivana Damjanovića, koji je preminuo u četvrtak 2. veljače u 71. godini života i 46. godini svećeništva, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Na misnom slavlju suslavili su dekan Trešnjevačkog dekanata i župnik Župe sv. Marka Križevčanina preč. Damir Bačun, župnik Župe sv. Josipa na Trešnjevci vlč. Damir Ocvirk te okupljeni svećenici. U propovijedi se biskup Gorski prisjetio svećeničkog puta vlč. Damjanovića te njihovog zajedničkog boravka u Dječačkom sjemeništu na Šalati te u zagrebačkoj Bogosloviji. „Želim ga pamtiti kao dobrog kolegu i prijatelja, vedrog svećenika, čovjeka dobra srca. Dok mu je to zdravlje dopuštalo, svoje vrijeme i život dijelio je s mnogim, njemu povjerenim vjernicima“, rekao je biskup Gorski. „Bio je svjestan da je Krist odmor ovdje na zemlji i odmor u vječnosti. Vlč. Ivan je vjerovao u Isusa krotkog i poniznog, Isusa blaga srca i njega je naviještao ljudima“, dodao je.
„Zahvalni smo Gospodinu za njegov svećenički život i rad te doprinos koji je dao Zagrebačkoj nadbiskupiji. Kao vjernici uvjereni smo da ništa nije bilo uzaludno. Sve što je svojim životom, naviještanjem ili djelom učinio, ostaje zapisano u spomenu zajednice i u srcima ljudi, ali ponajviše u nebesima“, naglasio je biskup Gorski i potom rekao kako ne vidimo i ne razumijemo odmah plodove rada i života.
„Nekada nam se čak čini da je taj posao uzaludan. Međutim, često tek generacije poslije nas donose plod posijanog sjemena Riječi Božje, koje po Božjem promislu nikne u svoje vrijeme. Ne, ništa nije uzalud i ništa nije izgubljeno, jer kako nas uči Pismo: Božja Riječ ne vraća se bez učinka. To je naša vjernička i svećenička utjeha i radost, spoznaja da život za Boga i ljude nije uzaludan. Štoviše, da jedino takav život u svjetlu uskrsnuća ima puninu smisla“, istaknuo je.
Nakon popričesne molitve od preminulog vlč. Damjanović prigodnim riječima oprostio se vlč. Damir Ocvirk. „Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – na Svijećnicu – umro je naš vlč. Ivan, baš u trenutku kada smo započinjali večernje slavlje euharistije. I dok smo palili svijeće za blagoslov, životna svijeća vlč. Ivana ugasila se. U blagdanu Prikazanja slavili smo događaj u kojem su Marija i Josip prikazali svoga Sina u hramu, a te večeri vlč. Ivan učinio je svoje zadnje prikazanje Gospodinu, predavši mu svoj duh“, rekao je.
Vlč. Ocvirk dodao je da će cijela župna zajednica vlč. Ivana pamtiti „sa zahvalnošću, noseći sliku svećenika koji je – unatoč narušenom zdravlju – želio svakoga dana živjeti od euharistije. Mnogima je bio blizak i rado su ga zatražili za razgovor ili savjet“. Također, župnik je zahvalio svima koji su za života pomagali i bili blizu vlč. Ivanu, brinući oko njegova zdravlja, lijekova i hrane „unoseći tako u njegov život zrak prijateljstva, vedrine i molitve“.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup Gorski izrazio je još jednom kršćansku sućut i blizinu obitelji i okupljenim vjernicima iz župnih zajednica u kojima je vlč. Damjanović služio u svoje ime, uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i cijele Zagrebačke nadbiskupije. Sprovodni obredi održat će se u utorak 7. veljače u 13 sati na mjesnom groblju u Vrbovi, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Životopis vlč. Damjanovića
Vlč. Ivan Damjanović rođen je 2. srpnja 1952. u mjestu Vrbova, u Župi sv. Jurja mučenika, od oca Mije i majke Milke, r. Čevizović. Kršten je iste godine u Starom Petrovom Selu, a sakrament potvrde primio je u rodnoj župi. Nakon osnovne škole stupio je u Dječačko sjemenište na Šalati te upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Vojni rok služio je u Celju i u Mariboru. Završio je Katolički bogoslovni fakultet, a za svećenika je zaređen 26. lipnja 1977. po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića.
Prvu službu kao župni vikar služio je od 1. rujna 1978. do 31. kolovoza 1979. u Župi sv. Blaža u Zagrebu. Potom je imenovan župnim vikarom u Župi Svetoga Križa u Sisku, gdje ostaje do 24. siječnja 1982. godine. Nakon toga preuzeo je službu upravitelja Župe sv. Mihaela arkanđela u Zrinskom Topolovcu, gdje je bio deset godina, do kraja kolovoza 1992. godine.
Od rujna 1992. do kraja kolovoza 2011. bio je upravitelj Župe sv. Petra i Pavla u Kašini, a u razdoblju od 1995. do 2000. i bilježnik Vugrovečkog dekanata. U službu župnika Župe Majke Božje Fatimske u Lukavcu nastupio je 28. kolovoza 2011., koju je vršio do 30. srpnja 2015., kada je umirovljen i nastanjen na području Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci.
[envira-gallery id=”9392″]
Izvor: IKA
Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
