Četvrti ljetni kamp za djecu

Četvrtu godinu zaredom Kolpinška obitelj Svetog Josipa uz podršku župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke organizirala je i realizirala ljetni kamp za djecu liturgijske skupine Djeca bl. Marije Propetog Isusa Petković u planinarskom domu sv. Patrika na Cerini blizu Samobora.

Dobrotom vlasnika doma Udruge Ekosspiritus, devetero najaktivnijih dječaka i djevojčica tijekom školske i vjeronaučne godine 2013./2014., kako u sklopu navedene liturgijske skupine, tako i u ministrantskom djelovanju, zasluženo je osam dana provelo zajedno s animatoricama Anom Pugar i Marijom Pugar. Na put prema Cerini 25. kolovoza 2014. s djecom su pošli i članovi Kolpinške obitelji sv. Josipa voditelj Miroslav Salopek te članice Kolpinške obitelji sv. Josipa gđe Lela Milley i Vlasta Pintarić. Nekim je članovima grupe ovo bilo prvo, nekima drugo, nekima treće, a nekima čak i četvrto sudjelovanje u ovom obliku cjelotjednog zajedništva. Predvodeći zajedničku molitvu prije polaska, sam župnik vlč. Damir Ocvirk blagoslovio je veselu skupinu i poželio im ugodan i plodan boravak na Cerini.

Posebnost ovog ljetnog kampa jesu aktivnosti kojima je obogaćen cjelotjedni program, a koje su, naravno, prije svega popraćene molitvom. Već prvog dana formirane su tri grupe od po tri člana te su definirana zajednička pravila tijekom boravka u planinarskom domu sv. Parika. U predlaganju i prihvaćanju pravila sudjelovali su svi.

Svaki dan su po dvije grupe bile zadužene za određene poslove. Tako je svaki dan jedna grupa vodila računa o pripremanju i raspremanju zajedničkog stola prije i poslije svakog obroka, dok je druga grupa bila zadužena cijeli dan za pranje i pospremanje suđa iza svakog obroka. Prema zajednički definiranom rasporedu grupe su se izmijenjivale iz dana u dan. Prije svakog obroka članovi grupe zadužene za pripremanje i raspremanje stola tog dana pripremili bi molitvu i zatim je pred svima i u ime svih i izrekli.

Buđenje je svakog dana bilo u 7.30 sati, a lijeganje otprilike 22.30/23 sata. Prijepodnevne aktivnosti bile su većinom natjecateljskog karaktera. Nakon što su drugog dana boravka grupe odredile ime svojoj grupi i napravile svoj prepoznatiljivi znak — zajedničku zastavu s imenima i crtanim prikazom imena svojih grupa. Grupe imena »Vjeverice«, »Šumska bića« i »Društvo čupa koprive« dan su zaokružile saznavanjem tko je po mišljenju animatorica bio osoba dana. Ista ideja proglašavanja osobe dana provedena je na kraju svakog dana boravka na Cerini.

Zanimljiv je bio izlet na Cerinski vir, najviši slap u samoborskom kraju. Putem smo skupljali u platnene vrečice šumske plodove, cvijeće i zanimljive biljke kako bismo ih poslije proučili i prepoznali pomoću literature. Vrhunac dana bio je krijes na platou pokraj doma i pečenje slatkog kukuruza. Veselju nije bilo kraja.

Treći dan boravka obilježile su prijepodnevne natjecateljske igre u kojima su se neki bodovi skupljali na račun grupe, a drugi pojedinačno, kako bi se na kraju boravka mogli zbrajanjem bodova zajedničkih i pojedinačnih aktivnosti proglasiti najbolja grupa ljetnog kampa i najbolji pojedinačni natjecatelj. A onda iznenađenje. U posjet nam je došao naš župnik vlč. Damir Ocvirk. Da veselje bude potpuno vlč. Damir nas je počastio i samoborskim kremšnitama.

Već treći, a posebno četvrti dan, prekrasno vrijeme omogućilo je provođenje određenih zamišljenih aktivnosti na otvorenome pa su uslijedile nove zanimljive igre i zajedničke aktivnosti što na žarkom suncu što u  dnevnom boravka kuće.

Napravljeni su plakati o blaženicima i svecima koji su proučavani na ovom kampu. Pročavao se novi svetac papa Ivan XXXIII., blaženica Marija Propetog Isusa Petković i sv. Patrik s obzirom da smo boravili u domu sv. Patrika.

Aktivnost koja se svake godine, pa tako i ove, veselo prepričava je test osjetila. Mali kamperi zavezanih očiju pokazali su koliko dobro raspoznaju svijet oko sebe po opipu, okusu i mirisu. Svakim od tih osjeta prepoznavali su po tri namirnice iz svakodnevnog života i okoline, a neki su odgovori zaista sve iznenadili i nasmijali.

Pete večeri opet je bili zabavno uz krijes. Iako je najavljen nestanak zastave, straža nije bila postavljena i zastava se „odšetala“. Najednom strka. Nema zastave. Ipak, zastava je ostavila poruku s tragovima koji su vodili u crnu gustu šumu. Potjera je obustavljena zbog mraka. Nastavit će se sljedeće jutro.

„Lov za blagom“ odnosno „odbjeglom“ zastavom nastavljeno je poslije doručka. Grupe su imale zadatak na temelju početne poruke „odbjegle“ zastave i narednih pronađenih prethodno sakrivenih porukica i tragova, pronaći zastavu.  Tragovi su se sastojali od zagonetki, matematičkih zadataka i malih karata šume.  Cjelokupna potraga po šumi trajala je oko sat i pol, a pronađena je kod potoka. Zastavu je pronašla ekipa „Šumska bića“, koju ni mokre i blatne noge nisu zaustavile da oduševljeno otrči do kuće i postavi zastavu na njeno pravo mjesto.

Za sedmi dan trebalo se posebno pripremiti. U goste nam dolaze roditelji i članovi Kolpinške obitelji sv. Josipa. Došli su i naši pastiri, župnik vlč. Damir Ocvirk i naš novi župni vikar vlč. Ivan Vučak. Sv. misu imali smo na otvorenom ispred špilje Gospe Lurdske.  Misu je predvodio vlč. Ivan, a poticajnu propovijed izrekao ja naš župnik vlč. Damir. U propovijedi je potaknuo sudionike kampa da sve što su naučili i doživjeli u kampu prenesu i u svakodnevnicu. Poslije sv. mise zajednički roštilj, a potom dugoočekivani nastup naših kampera. Uz pjesme s originalnim koreografijama vrhunac je bila predstava »modernizirane« prispodobe o talentima. Oduševljenju publike nije bilo kraj. Po završetku showa, proglašeni su pobjednici četvrtog ljetnog kampa. Pobjednička ekipa jest »Družba čupa koprive«, a pojedinačna pobjednica je djevojčica Tia Kobasić Čonč.  Nakon podjele medalja, pohvala i zahvalnica naši gosti krenuli su za Zagreb. Dan je završio u veslom druženju i očekivanju dvaju rođendana.

Tijekom cijelog tjedna cijela grupa bila je vrlo suradljiva, pomagački nastrojena i uvijek su se svi članovi radovali uspjehu druge grupe/drugih članova, međusobno se poticali, hrabrili. Duh zajedništva i pomaganja uistinu je bio naglašen i prepoznatljiv tijekom cijelog boravka. Za cijelo vrijeme trajanja ljetnog kampa nije bilo potrebe za gledanje televizije, a svi sudionici predali su animatoricama svoje mobitele i druge tehnologijske uređaje na čuvanje. Svoje mobitele dobivali su pola sata dnevno kako bi se javili roditeljima.

Osmi dan 1. rujna bio je rezeviran za pospremanje doma i povratak u Zagreb. Na kraju ručka opet iznenađenje. »Priručne« torte sa svjećicama darovane su našim slavljenicama. Torte su pojedenu u slast. Nakon ručka roditelji koji su došli u pomoć odvezli su naše kampere u »civilizaciju«. Do skorog viđenja, do nedjeljne sv. mise.

Već tijekom tjedna, a onda i tijekom zadnjeg dana zajedničkog druženja u ovom sastavu bilo je primjetno međusobno obogaćenje polaznika ljetnog kampa, a voditelji i animatorice također svesrdno zaključuju kako su sami neizmjerno obogaćeni kroz susrete i aktivnosti s članovima grupe.

Pregršt doživljaja, situacija, prije svega onih smiješnih, obilježili su zajednički tjedan na Cerini. No, radost i poletnost u srcu s kojom se svaki polaznik vratio kući zasigurno će biti odlično polazište za nova sudjelovanja u župnim aktivnostima i naredne školske i vjeronaučne godine.