Cvjetnica

Neka dva osjećaja budu prisutna ovih dana: hvala, kao što su učinili oni koji su dočekali Isusa u Jeruzalemu sa svojim hosana; i zahvalnost, jer u ovom Velikom tjednu Gospodin Isus će obnoviti najveći dar koji se može zamisliti: darovati će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. Ali na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način, darivanjem nas samih, našeg vremena, molitve, našeg biti u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas. Starodrevni su oci Crkve vidjeli simbol u činu ljudi koji su slijedili Isusa pri Njegovu ulasku u Jeruzalem, u činu prostiranja ogrtača pred Gospodinom. Pred Kristom – govorili su Oci – moramo prostrijeti naš živote, naše osobe u stavu zahvalnosti i klanjanja.

Čujmo ponovno, na kraju, glas jednog od starodrevnih otaca, sv. Andrije, biskupa Krete: Ponizno prostrimo nas same pred Kristom, umjesto ogrtača ili posječenih grana, zelenih grančica  lišća koje vesele oči samo za nekoliko sati i koje su predodređene izgubiti zajedno s limfom i svoje zelenilo. Prostrimo nas same obučene Njegovom milosti ili bolje, Njime samime (…) i prostrimo se pred Njegove noge kao prostrti ogrtači (…) da bi mogli pružiti pobjedniku smrti ne više jednostavne palmine grane, već trofeje pobjede. Mašući duhovnim granama duše, i mi danas, zajedno s djecom sveto kličimo: ‘Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraela’…

Tko je za nas Isus iz Nazareta? Koju zamisao o Mesiji imamo, koju zamisao o Bogu imamo? To je suštinsko pitanje, koje ne možemo izbjeći, tim više što smo upravo ovog tjedna pozvani slijediti našeg Kralja koji izabire križ kao prijestolje; pozvani smo slijediti Mesiju koji nam ne jamči olaku zemaljsku radost, već radost u nebu, blaženstvo Boga. Moramo se upitati: koja su naša istinska očekivanja? Koje su naše najdublje želje s kojima smo danas ovdje došli slaviti Cvjetnu nedjelju i započeti Veliki tjedan?

(Iz propovijedi pape Benedikta XVI. na Cvjetnicu 2012. godine)