Devetnica svetom Josipu u našoj župi
Svake godine u korizmi nas obraduje proslava svetkovine svetog Josipa. Kako bi se župljani župe sv. Josipa te mnogi hodočasnici što bolje pripremili za samu proslavu tog blagdana, u Župi je bila pripremljena lijepa i raznolika Devetnica. Ono što je važno naglasiti jest činjenica da to nije samo obična priprava, nego zaista jedna divna korizmena duhovna obnova za cijelu župu i šire.
Ove godine Devetnicu su vodili oci karmelićani, redovnici koji na poseban način štuju svetog Josipa, a istoimeni svetac ujedno je i zaštitnik cijele hrvatske karmelićanske provincije. Devetnica je, uz izvor i vrhunac kršćanskog života tj. svete mise, bila i popraćena pobožnošću koja je svaki dan započinjala u 17:45 sati. Na početku pobožnosti molila se krunica svetom Josipu i posvetna molitva pred oltarom svetog Josipa, a nakon krunice svaku večer pjevale su se Litanije svetom Josipu. Zanimljivo i pohvalno je to da je svaku večer jedna od zajednica iz naše župe predmolila krunicu. Prvu večer krunicu je predmolila zajednica Neokatekumenskog puta, zatim Suradnice Kćeri milosrđa, Schönstattska obitelj, Zbor gospođa, Ministrantska zajednica, Molitvena zajednica štovatelja Božjeg milosrđa, Članovi Župnog caritasa, Kolpinška obitelj i zbor Izvor te zadnji dan Mješoviti zbor župe sv. Josipa. Ovo je samo još jedan pokazatelj kako je Crkva bogata u svoj svojoj različitosti, a opet istim Duhom vođena.
Devetnica vođena ocima karmelićanima iz zagrebačkih Remeta, bila je jednako raznolika. Prve dvije večeri svetu misu je slavio i propovijedao otac Stjepan Vidak. Druge dvije večeri misu je predvodio otac Dario Tokić u zajedništvu sa bogoslovima i đakonima njihove zajednice. Bila je to izvrsna prigoda da se progovori o Božjem pozivu, što su i dvojica karmelićanskih bogoslova upriličila svojim svjedočanstvima te ukratko opisala svoj životni put do dolaska u zajednicu. U četvrtak i petak, dakle peti i šesti dan Devetnice, predvoditelj je bio otac Mato Miloš, koji je okupljenu župnu zajednicu upoznao sa svetim Škapularom. Škapular je, inače, dio odjeće kod redovničkih zajednica, koji se nosi iznad redovničkog odijela, a čine ga dvije trake koje se povezane ramenicama spuštaju niz prsa i leđa do nogu. Škapular je za obične vjernike veoma skraćen i umanjen oblik velikoga redovničkog škapulara. To su dva komadića platna povezana s dvije uske vrpce kako bi se mogli nositi preko prsa i leđa ili oko vrata. Među najpoznatije i najraširenije spada smeđi karmelski škapular. Bit i sadržaj karmelskoga škapulara posveta je Mariji, tj. određen način potpune predaje Majci Božjoj. To je povjeravanje njezinu majčinstvu, skrbi i okrilju da nas ona vodi Kristu prema načelu i iskustvu Crkve: Per Mariam ad Jesum što znači Po Mariji k Isusu. Tko slijedi Krista po primjeru Marijinu i pod njezinom zaštitom, osjetit će da ga Marijina ljubav i briga prate u svim životnim prigodama, pa i nakon smrti. To je smisao Gospina obećanja, koje je prema predaji dala sv. Šimunu Stocku 16. srpnja 1251.: Tko u tom haljetku umre, neće trpjeti vječnoga ognja. To je znak spasenja, obrana u pogibeljima, zalog mira i vječnoga saveza s njom.
Mnogi od župljana i hodočasnika prisutnih te večeri primili su Škapular i tako se na poseban način posvetili Mariji.
Otac Mato upoznao nas je sa likom i djelom sluge Božjega Gerarda Tome Stantića čiji se postupak za proglašenje blaženim i svetim upravo odvija, a postulator te kauze je otac Mato Miloš.
U subotu i nedjelju, šestog i sedmog dana Devetnice gost naše Župe bio je prior samostana u Remetama, otac Antonio Čirko. U nedjelju posebna radost za našu Župu, a u sklopu Devetnice, bila je zajednica Cenacolo, koja je nakon svete mise izvela prigodnu predstavu pod nazivom “Iz tame u svjetlo”, odnosno upriličenje onoga što se zaista dogodilo. Dvoje mladih bivših ovisnika u predstavi su opisali svoj život prije odlaska u Zajednicu, tako da se predstava može još i nazvati “svatko glumi sebe”. Predstava je bila veoma zanimljiva, a dokaz je bio taj da je crkva ostala puna vjernika, osobito mladih, i nakon svete mise. Nakon predstave dvojica mladića su ispričala svoja svjedočanstva. Ukratko su opisali svoj put prije obraćenja, tj. prije nego su došli u Zajednicu. Iz njihovih svjedočanstava je, između ostalog, izašao na vidjelo zabrinjavajući podatak da sve više mladih ljudi dolazi u Zajednicu na odvikavanje. Ne odvikavaju se samo od droge, nego i od ovisnosti o kocki, računalu, televiziji, igricama, facebooku i sl.
Posljednji dan Devetnice, u ponedjeljak, svetu misu predvodio je provincijal hrvatske karmelićanske provincije otac Vinko Mamić, koji nije skrivao osjećaje zadovoljstva i sreće što je župnik Damir odabrao baš karmelićane da vode ovu devetodnevnu pripravu za svetkovinu svetog Josipa.
Na kraju svete mise bila je želja da procesijom s upaljenim svijećama oko crkve i posvetnom molitvom kod kipa svetog Josipa u dvorištu crkve obilježimo završetak Devetnice, ali nažalost zbog lošeg vremena procesija je bila odgođena. Posvetna molitva svetom Josipu ipak je izmoljena pred samim oltarom svetog Josipa koju je u ime svih župljana i hodočasnika predmolio župnik Damir Ocvirk.
Devetnica je završena i pravim kršćanskim agapeom koji su dobri župljani pripremili donoseći tako nareske, pića i kolače u dvoranu ispod crkve. Na večeri i druženju bile su prisutne sve zajednice i mnogi župljani koji su se okupili i izmijenili pokoju riječ.
