Dorotićevi vitraji u crkvi sv. Josipa

“Kada me je upravitelj župe sv. Josipa u Zagrebu, gospodin dekan Josip Kuhtić, zamolio da oblikujem ikonografski program tematskih cjelina koje bi bile sastavnicama za vitraje u župnoj crkvi sv. Josipa na Trešnjevci, shvatio sam da je taj prijedlog zahtjev, obveza, ali i mogućnost: imati šesnaest ploha pred sobom i njima omogućiti da uđu u međuigru s crkvenim liturgijskim prostorom i da budu staklena opna prema vanjskom prostoru “trešnjevačke duše” grada Zagreba. Zadatak je bila cjelovitost koja se neće raspršiti u nepovezanim motivima, al ujedno i i cjelovitost koja će moći preživjeti i u samostalno promatranim djelovima. Svoje sam prijedloge postavio u niz biblijskih epizoda koje sam pokušao povezati kroz “josipovsku hermeneutiku”…Što se tiče pojedinačnih tema vitraja, kako ih je obradio Dorotić, može se reći sljedeće: 1. pokazan je istančan osjećaj za ustroj vitrajnoga likovnoga izraza; 2. radovi su prihvatljivi koloritom u kojem se uspijeva sačuvati vedrina, ali i ravnovjesje izražajnosti boja; 3. iznimno su lako povezane naizgled raznorodne tematske cjeline, što je jedan od važnih preduvjeta za izvršenje zadanoga tematskoga kruga i potpodjela; 4. važna odlika jest i prepoznatljivost tema, premda se uvijek može pitati o mjeri te prepoznatljivosti koja čuva uravnoteženost s namjenom; 5. umjetnik je pokazao sve kvalitete koje trebaju resiti čovjeka koji vitrajem sadašnjem prostoru nudi naznake liturgijske drukčijosti i pridonosi molitvenoj posebnosti i znakovitosti prostora.” – dr. Ivan Šaško