Duhovni impulsi u došašću 2020. – 11. impuls

11. impuls: Mesija

Zvjezdoznanci (tri kralja) slijede zvijezdu eda bi našli novorođenog kralja židovskog. Herod je uznemiren: raspituje se gdje se Krist ima roditi. Židovski narod polaže velike nade u Mesiju – od njega očekuje ispunjenje svih svojih čežnji, pa i one za cjelovitošću (spasenjem). U stihovima adventskih pjesama pršti napetost te iste čežnje. Starozavjetni tekst kojeg ćemo čitati iz Knjige proroka Izaije također ju vrlo slikovito izražava.

Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.
Ugledat ćemo slavu Gospodnju,
divotu Boga našega.
Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!
Recite preplašenim srcima:
‘Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi, Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!’

Sljepačke će oči progledati,
uši će se gluhih otvoriti,
tad će hromi skakati k’o jelen,
njemakov će jezik klicati.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
sažgana će zemlja postat’ jezero,
a tlo žedno – izvori. (…)

Bit će ondje čista cesta,
a zvat će se sveti put:
nitko nečist njime neće proći,
bezumnici njime neće lutati.
Ondje neće više biti lava,
nit’ će onud zvijer prolaziti. (…)
Vraćat će se otkupljenici Gospodnji.
Doći će u Sion kličuć’ od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratit će ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.

(Iz 35,1-10)

Dopuštam ovome iscjeljujućem tekstu da djeluje na mene. Otvaram mu svoje srce.

Kao hodočasnik putujem zajedno sa zvjezdoznancima prema Mesiji.

Na tom putu možda mi je naporno.

Pa ipak, taj put nije samo za one „u formi“, za zdrave i uspješne. Ako na tom putu i zašepam, a ja ću se onda nadati i zacjeljenju – ili već tijekom puta ili barem na njegovom odredištu.

Dopuštam sada svojim osjećajima, čežnjama i nadama da se pokažu u molitvi.

Marko, kapelan