Hodočašće u Aljmaš, Đakovo i Ovčaru

Na sam Dan hrvatske neovisnosti, 8. listopada, sto župljana naše župe sv. Josipa hodočastilo je u svetište Gospe od Utočišta u Aljmaš. Došavši u Aljmaš, praćeni dobrom voljom i prekrasnim vremenom odmah smo ušli u crkvu pozdraviti Gospu Aljmašku. Ispred crkve dočekao nas je župnik i upravitelj svetišta vlč. Ante Markić koji nas je ukratko upoznao o povijesti i nastanku samog svetišta!

Nakon pozdrava župnika, slavili smo svetu misu koju je predvodio vlč. Damir te prikazao za sve obitelji naše župne zajednice i cijelu župu sv. Josipa, a po završetku sv. mise izmolili smo pohvale Majci Božjoj te Posvetnu molitvu dok je “Zbor Gospođa” liturgiju uljepšavao svojom pjesmom. Budući da je crkva Gospe Aljmaške sagrađene neposredno kraj rijeke Dunava moglo se ići pogledati samu rijeku kako teče u svojoj snazi.

Okrijepljeni i osnaženi Riječi Božjom i milostima zadobivenih od Gospe Aljmaške zaputili smo se putem Erduta, odnosno Erdutskim podrumima i vinogradima gdje nas je dočekala enologinja Melita Rumbak koja nas je provela po cijelom imanju Erdutskih vinograda te objasnila povijest vinograda te kako i na koji način se dolazi do raznih sorti vina!

U poslijepodnevnim satima krenuli smo u samo srce Slavonije u povijesni grad Đakovo tj. u đakovačku katedralu. Poznatu izreku “Đakovo je srce Slavonije!”, mogli bismo, kad govorimo o đakovačkoj katedrali, s pravom dopuniti, pa reći: “Đakovo je srce Slavonije – katedrala srce Đakova!” Ona zaista jest – srce u srcu! Po svojem značenju, po svojem zemljopisnom položaju, simbolički i stvarno. Đakovo i katedrala su srasli, štoviše, postali su sinonimi.

U samoj katedrali sv. Petra u Đakovu dogodilo nam se malo čudo Božje providnosti, naime, nismo imali dogovoreni termin sa domaćinima katedrale nego smo došli osobno razgledati samu katedralu, no tek što smo ušli i smjestili se u klupe u katedralu je ušao novoizabrani otac nadbskup, mons. Đuro Hranić koji nas je ugledao i došao pozdraviti te nam je radosna srca objasnio povijest i umjetnost same katedrale te nam otvorio vrata Kripte katedrale u kojoj se čuvaju zemni ostavi biskupa i nadbiskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije, a najpoznatiji je među njima svakako sam graditelj katedrale, biskup Josip Juraj Strossmayer.

Nadbiskupu mons. Đuri Hraniću otpjevali smo pjesmu zahvale te se uputili u Hrvatski Karmel, u samostan sv. Josipa bosonogih karmelićaniki u Đakovačkoj Breznici. Sestre karmelićanke radosno su nas dočekale i obradovale se našem posjetu, a napose sestra Pia koja je rodom iz naše župe sv. Josipa na Trešnjevci. Sestra Pia nam je posvjedočila o svojem pozivu i o samoj odluci kako i na koji način se odlučila baš za najstroži ženski red na svijetu i tako svoj život posvetiti Bogu. Zbor Gospođa otpjevao je pjesmu sv. Josipu te smo svoje nakane i milodare ostavili dragim sestrama da se mole za nas i našu župu sv. Josipa.

I na samom kraju obasjani Božjoj prisutnošću koja je zaista bila osjetljiva u samostanu bosonogih karmelićaniki završili smo svoje hodočašće u malom mjestu kraj Đakova, u selu imenom Ovčara koje broji svega 11 stanovnika ali poznato po svetištu Božanskog milosrđa. Ušavši u malu kapelicu Božanskog milosrđa već pomalo umorni tijelom ali ne i duhom, dočekao nas je duhovnik i upravitelj svetišta vlč. Marin Knežević koji nam je ukratko objasnio kako je ovo svetiše nastalo i kako se povećava broj hodošasnika iz godine u godinu. Naši Misionari Milosrdnog Isusa koji djeluju u našoj župi animirali su krunicu Božanskog milosrđa dok je litanije i posvetnu molitvu predvodio župnik Damir Ocvirk.

Radosna i vedra duha, puni novih spoznaja, iskustva te svakako prijateljstva krenuli smo nazad putem Zagreba i sv. Josipa na Trešnjevci!

Ivan Vučak, đakon