Hodočašće u Poljsku od 5. do 8. lipnja 2014.

Osvanuo je dugo očekivani dan odlaska u Poljsku, četvrtak 5. lipnja 2014. Svi smo bili uzbuđeni čekajući taj put punih šest mjeseci. Uzbuđenje je bilo takvo da su ljudi jednostavno ušli u autobus ne čekajući da sjednu na mjesta određena od putničke agencije „Mihael“koja je bila organizator ovog hodočašća uz inicijativu i pomoć Ilije Kelića. Od vodića Roberta čuli smo da autobus koji nas je vozio do Poljske zovu „kraljicom.“ Put nas je vodio preko Budimpešte kroz koju smo prošli bez zaustavljanja uživajući u osvjetljenim mostovima i palačama tog lijepog grada.

Ugodnom vožnjom uz potrebna zaustavljanja stigli smo do našeg prvog odredišta rodnog grada sv. Ivana Pavla II. Wadowice je manji gradić s prepoznatljivim trgom u čijem središtu je crkva posvećena Bl. Djevici Mariji u kojoj se krstio mali Karol Woytila. Već na ulasku u grad osjetili smo ozračje kojim se odaje počast sv. Ivanu Pavlu II. Čini se da je sav život u gradu u znaku sv. Ivana Pavla II. Obišli smo prekrasnu crkvu gdje se krstio mali Karol, dotakli krstionicu, obnovili svoj krsni zavjet. Neki su čak pojeli i kremšnitu koja nosi ime Ivana Pavla II.

Ojačani zagovorom i blagoslovom sv. Ivana Pavla II., nastavili smo put prema Czestochowi, najvećem poljskom svetištu Majke Božje. Po dolasku u Czestochowu, najprije smo se zaustavili u kući sv. Gašpara kod Misionara krvi Kristove gdje smo imali dogovoreni ručak. Okrijepili smo se najprije dobrim ručkom a onda zajedničkom molitvom u njihovoj kapeli s prekrasnim svetohraništem. Tako okrijepljeni produžili smo još kratko do hodočasničkog doma sv. Ivana Pavla II. koji je u samom svetištu Majke Božje na Jasnoj Gori. Naš vodič je  podijelio sobe pa smo brzo smješteni u zaista lijepe i udobne sobe. U samom svetištu koje je prekrasno i bogato duhovnim sadržajima, u jednoj od kapela imali smo sv. Misu. Poslije sv. Mise čekala nas je hodočasnička većera, a iza večere odlazak u glavnu kapelu Majke Božje gdje se nalazi posebna slika za koju se vjeruje da ju je naslikao sam sv. Luka,  koja se svake večeri u 21. sat zatvara svečanom molitvom na koju se okupljaju vjernici-hodočasnici i svečenici. Svi prisustvuju i spuštanju okvira koji potpuno zatvori sliku. Ovu molitvu prenosi njihov radio, tako da oni koji ne mogu osobno doći sudjeluju putem radia u toj molitvi. U toj molitvi mogu sudjelovati i hodočasnici ako to njihov vodić dogovori na vrijeme. Naš vodić Robert je dogovorio da i naša grupa sudjeluje u molitvi pa je nas 10 ušlo u posebno ograđeni prostor uz sami oltar gdje se  moli i desetica krunice Majci Božjoj. Od naše grupe bili su odabrani Antonija, Zvonko i Pavica koji su na hrvatskom molili po jednu Zdravo Mariju koja se čula na njihovom radiju. Iste večeri ostalo nas je nekoliko i na duhovnoj obnovi koju su imali svećenici iz Varšave za hodočasnike.

Ujutro smo već u 6 sati bili na otvaranju slike kada se uz zvuke trube vrlo svečano diže okvir slike i pozdravlja se Majku Božju. Poljaci zaista časte Majku Božju. Svi klečeći mole i na koljenima obilaze oko oltara.

Poslije jutarnjeg pozdrava slici imali smo sv. Misu u istoj kapeli kao i prošlu večer. Sv. Misa posvećena je Božjem milosrđu. Molili smo za sve župljane naše župe i na sve nakane koje smo napisali i predali župniku Damiru. Ojačani duhom, otišli smo nahraniti tijelo doručkom i tada krenuli u razgledavanje svetišta. Neki smo molili križni put koji je također poseban jer se postaje nalaze u parku, a obilaze se po zidinama. Posjetili smo kapelu vječnog klanjanja gdje se uz Presveti Oltarski Sakramenat nalazi i velika slika milosrdnog Isusa. Kapela se nalazi odmah iznad glavne kapele Majke Božje. Svetište obiluje kapelama i duhovnim i povijesnim sadržajima. Za suvenire nismo baš imali vremena. No, znali smo da nas još čeka i Krakow i svetište Božjeg milosrđa u Lagiewniki, koji je u predgrađu Krakowa.

U svetište Božjeg milosrđa stigli smo baš na vrijeme da obiđemo kapelu gdje se nalazi grob sv. Faustine Kowalske s njenim moćima. Svečanim ulaskom u kapelu ostavili smo svijeću koju smo donijeli za tu prigodu a na kojoj je utisnut „milosrdni Isus“ koji je zapravo logo udruge Misionara milosrdnog Isusa naše Župe sv.Josipa. Bili smo sretni kad je čuvar groba i moćnika sv. Faustine, usprkos što ne primaju svijeće, uzeo našu svijeću i stavio ju točno ispred oltara gdje je njen grob iznad kojeg je slika Milosrdnog Isusa, u sredini, a s lijeve strane je slika sv. Faustine. Svi smo se pomolili na tom svetom mjestu i preporučili sve u moćan zagovor sv. Faustine.

No, tek tada je slijedio najmilosniji trenutak za našu grupu. Točno u 15 sati u trenutku Isusove smrti na križu, (kao što je Isus i tražio od sv. Faustine, da se upravo tada moli Krunica Božjem milosrđu), naša grupa je u kapeli sv. Faustine izmolila krunicu Božjem milosrđu a naš župnik Damir posvetio je cijelu župu i sve nas Božjem milosrđu. Evo to je Božje milosrđe na djelu.

Tada smo saznali da je među nama u grupi i mlada djevojka koja se odlučila  zarediti i ući u red kojemu je pripadala i sv. Faustina.

Imali smo točno vremena da kupimo krunice kod časnih sestara i neke suvenire. Posebna radost bila je slika milosrdnog Isusa koju je župnik kupio za našu Župu sv. Josipa.

Članovi zajednice misionara milosrdnog Isusa s radošću su darovali svom duhovniku a našem župniku Damiru štolu koja ima sliku Milsordnog Isusa s jedne strane a s druge sliku sv. Faustine i Isusove riječi pod slikom „Isuse uzdam se u Tebe“. Ovu štolu župnik će koristiti na našim klanjanjima svake prve srijede.

Točno u 18:00 sati obišli smo rudnik soli koji je pod UNESCO-vom baštinom a nalazi se u gradiću Wielitzki u blizini Krakowa. To je zaista atrakcija. Doživjeli smo spuštanje u dubinu rudnika, vidjeli prekrasne skulpture izrađene od soli, dvorane u kojima se održavaju koncerti, vjenčanja pa i skupovi. Sve je to pod zemljom. Udisali smo zrak ispunjen solju i liječili svoje dišne putove, a usput uživali u ljepotama tog rudnika, ali i doživjeli težak život rudara.

Vereča i smještaj bili su u lijepom hotelu u Wielitzki. Ujutro smo se vratili u Svetište Božjeg milosrđa gdje smo imali sv. Misu.

Oproštaj sa svetištem bio je tužan, ali neminovan. Krenuli smo u obilazak Krakova, jednog od najljepših gradova Poljske, koljevka poljske države i kulture. Obišli smo uz glavni trg i prekrasnu gotičku ckrvu Najsvetije Djevice Marije čiji glavni oltar predstavlja jedno od remek djela svih vremena. Vidjeli smo i crkvu sv. Andrije, baroknu crkvu sv. Petra i Pavla, franjevačku crkvu, Sveučilišnu crkvu sv. Ane, a na kraju i Vaveljski brijeg. Na Vaveljskom brijegu je kraljevski dvorac, krakovska katedrala i obrambene zidine. Krakovska katedrala sv. Stanislava i Vaclava je krunsko svetiše i nekropola kraljeva.

Nakon obilaska Krakowa krenuli smo prema Hrvatskoj uz zaustavljanje u Budimpešti i prekrasan pogled na taj zanimljivi grad. Put kući činio se kraći a vrijeme nam je skratilo druženje, svjedočanstva o milostima koje smo primili i film o sv. Riti koji je na neki način nadopunilo ovo krasno hodočašće.

Ostaje još samo zahvaliti Bogu na ovoj milosti na svim darovima koje smo primili na ljepoti koju smo doživjeli, na zajedništvu koje smo dijelili.