Hodočašće u svetište Majke Božje Voćinske
Na blagdan svetog Josipa radnika, 1. svibnja ove godine, sto hodočasnika iz naše župe uputilo se u Voćin, Gospi od Utočišta, najveće slavonsko Marijansko svetište i svetište Požeške biskupije. Mjesto Voćin podno sjeverne strane Papuka nalazi se u zemljopisnom središtu Požeške biskupije (osnovana 1997. godine) između rijeke Save i Drave te je sa svojim svetištem Majke Božje postalo i njezino duhovno središte. Biskup mons. dr. Antun Škvorčević dao mu je značenje biskupijskog svetišta.
Došavši u Voćin, praćeni dobrom voljom, pjesmom, molitvom i prekrasnim vremenom odmah smo ušli u crkvu pozdraviti Gospu Voćinsku. Ispred crkve, uz zvuke zvona dočekao nas je župnik i čuvar svetišta vlč. Mladen Štivin koji nas je ukratko upoznao o povijesti i nastanku tj. obnovi samog svetišta!
Nakon kratkog pozdrava župnika, uslijedila je pobožnost Majci Božjoj nakon koje smo slavili svetu misu u 11 sati koju je predvodio vlč. Dragan Hrgić, župni vikar župe sv. Antuna Padovanskog u Darovaru, uz koncelebraciju domaćih svećenika iz dekanata te našeg župnika Damira i župnika vlč. Vjekoslava Jakopovića koji je također hodočastio sa svojom župom sv. Mateja apostola iz zagrebačkih Dugava.
Velečasni Dragan, prikazao je svetu misu za sve hodočasnike i u svojoj nadahnutoj propovijedi pozvao sve nas na živo nasljedovanje Isusa Krista i pripadnost Katoličkoj Crkvi, istaknuvši kako nam današnji svijet nudi mnoge mogućnosti, ali koje kratko traju i nemaju jačinu, dok sam Gospodin je zahtjevan ali uvijek održi svoje obećanje i nagradi nas vjencem vječne slave.
Svetu misu svojim lijepim glasovima animirao je mješoviti zbor župe sv. Josipa koji je toga dana ujedno slavio i svoj dan kojega nisu mogli ljepše proslaviti nego u svetištu Majke Božje, zahvalivši joj na svim milostima koje su od Gospodina primili.
Po završetku svete mise, župnik i upravitelj Voćinskog svetiša sve okupljene hodočasnike upoznao je dublje sa samim nastankom svetišta, a pogotovo što se sve dogodilo nakon domovinskog rata s crkvom u Voćinu te o njezinom novom ruhu u kojem je zasjala u identičnom obliku kojeg je imala prije razaranja.
Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma je vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije.
Kako samo svetište posjeduje i veliki prostor na otvorenom, hodošasnici su imali vremena i za razmatranje te osobnu molitvu, na otvorenom prostoru nalazi se i velika dvorana u kojoj je bio organiziran zajednički ručak i kolači.
Nakon tjelesne okrepe, u popodnevnim satima okupili smo se u crkvi te pjesmom i Posvetnom molitvom koju je predmolio župnik Damir za sve hodočasnike i župljane sv. Josipa, pozdravili smo Gospu od Utočišta, Majku Božju Voćinsku.
Kako već glasi stara poslovica “Mens sana in corpore sano” (zdrav duh u zdravome tijelu), u drugome dijelu našega hodočašća zaputili smo se u mjesto zvano Lisičine, tj. u Arboretum Lisičine koje se nalazi u općini Voćin, usred planine Papuka. Arboretum je nastao 1963. zalaganjem inženjera šumarstva Đure Jorgića.
Došavši u Arboretum, dočekao nas je mladi djelatnik koji nas je proveo kroz laganu šetnju Arboretumom te smo mogli vidjeti veoma bogatu kulturu drveča i raznih bilja.
Arboretum je prvotno zauzimao površinu od približno 40 hektara. Do velikosrpske agresije u Hrvatskoj, ovaj arboretum je bio bogat raznoraznim vrstama drveća i grmlja, kako onih koji su bili domaćim vrstama u Hrvatskoj, tako i vrstama podrijetlom iz krajeva diljem Europe, Azije i Amerike. Ukupno je imao oko 2500 taksona i kultivara i bio je jednim od najznačajnijih u jugoistočnoj Europi.
Jedna od najboljih mjera oštećenosti je taj što je broj taksona sa prvotnih 2500 je došao na samo 500. U ožujku 2013. godine, napokon je dovršena obnova arboretuma uz sredstva Europske unije te je ponovno otvoren za javnost.
Nakon obilaska Arboretuma uputili smo se prema gradu Darovaru gdje smo se mogli lagano okrijepiti i prošetati gradom te popiti kavicu.
Radosna i vedra duha, puni novih spoznaja i milosti zadobivenih od Majke Božje Voćinske, pjesmom i molitvom uputili smo se putem Zagreba i svojoj župi sv. Josipa na Trešnjevci!
I. Vučak
