Iza svakog broja stoji osoba u potrebi
Iza svakoga broja u detaljnim godišnjim izvještajima o radu Caritasa župe sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu stoji jedna osoba kojoj su pomogli volonteri župnog caritasa, župljani i župnik te razni darovatelji izvan župe – prijatelji potrebitih. A ti brojevi su svake godine dojmljivi – pa čak i oni iz izvještaja za prošlu 2020., dodatno otežanu epidemijom i potresom, u kojoj su podijelili materijalnu i finacijsku pomoć u ukupnoj vrijednosti od 126.694,35 kuna – ne računajući pritom vrijednost toplih obroka podijeljenih iz župne pučke kuhinje, čija je vrijednost na godišnjoj razini oko 150.000 kuna, što je također značajno djelo milosrđa.
Za dvjestočetrdeset i sedam (247) redovitih korisnika podijelili su 868 mjesečnih paketa pomoći u vrijednosti od 74.630,00 kuna; također su podijelili 78 paketa pomoći u higijenskim artiklima, vrijednih 3.900,00 kuna; za osamnaest (18) obitelji osigurali su ogrjev – 7.500 kg briketa i 9 m3 drva – ukupne vrijednosti 17.250,00 kuna; odjeću (1624) i obuću (539) preko njih je dobilo tristosedamdeset i šest (376) potrebitih; podijelili su 12 komada namještaja; ukupno 4.000,00 kuna podjeljeno je na sedam (7) župljana za pomoć u školovanju; plaćeno je 10 računa u ukupnom iznosu od 6.794,45 kuna; podijeljeno je 7 jednokratnih pomoći u ukupnom iznosu od 18.100,00 kuna; ukupno su 7 puta pomogli u kupnji lijekova, potrošivši 1.019,90 kuna; jednoj (1) osobi dali su pozajmicu od 1.000,00 kuna.
Sve su to rezultati rada u vremenu koje je bilo otežano za rad zbog posljedica potresa u Zagrebu i mjera za suzbijanje korona virusa. Tako nije održan adventski sajam »Da svi budu jedno«, a od četiri (4) redovite prodajne izložbe održana je samo jedna, na kojoj su prikupili 21.510 kuna za potrebe župnog Caritasa.
Podnositelj izvještaja Damir David, tadašnji voditelj župnog Caritasa, zapaža u prošlogodišnjem razdoblju pojačani broj beskućnika, a unatoč spomenutim poteškoćama provedene su korizmena i adventska akcija »Obitelj za obitelj«, kroz koje su prikupljali osnovne namirnice i higijenske potrepštine za uskrsne i božićne pakete. U adventskoj akciji od velike pomoći bio im je i prošle godine »Caritasov adventski kalenDAR«, koji je njihov izum proširen i na neke druge župe. (Još jedan dokaz da je ljubav domišljata!)
Osim toga redovito su dijelili mjesečne pakete pomoći i nositi ih nemoćnim korisnicima, a u podjeli paketa pomoći pomogli su i Caritasu Zagrebačke nadbiskupije za korisnike s područja Trešnjevačkog dekanata; proveli su akciju »Razred za obitelj«; obilježili Svjetski dan bolesnika i Nedjelju Caritasa; posjećivali korisnike Doma za starije osobe Trešnjevka Zagreb – Podružnica Drenovačka; pripremili božićne darove za korisnike Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi – Gornja Bistra; prikupili veliku pomoć za pogođene potresom u Sisačko-moslavačkoj županiji.
Nastojanje oko osamostaljivanja korisika
U godišnjem izvještaju za 2020. godinu, između ostaloga pažnju privlači napomena vezana uz Stipendije sv. Josipa, u kojoj se naglašava da će se daljnji rad župnoga Caritasa nastojati usmjeriti prema pomaganju potrebitima u cilju stjecanja temelja za bolju budućnost i samostalnog življenja.
Izjave nekoliko korisnika
»Korisnik sam pomoći Karitasa župe Svetog Josipa duže vrijeme. Ovo pišem iskreno i od srca, koliko mi njihova pomoć u duhovnom i materijalnom smislu znači. Paketi hrane su velika pomoć jednom mjesečno za osnovne potrebe, tako da sam zadovoljna. Hvala im od srca svima koji tamo rade.« – korisnica, samac
»Korisnica sam pomoći Caritasa pri crkvi Sv. Josipa te ovom prilikom imam mogućnost pohvaliti ih i zahvaliti im se na pruženim uslugama. U svakom trenutku potrebe za odjećom, obućom ili hranom, oni su tu, ako su u mogućnosti. Puno hvala da u ovo teško vrijeme još uvijek postoje takvi ljudi.« – majka, njeno dijete i unuk
»U jednom momentu našli smo se ‘pred zidom’ suprug i ja. Troje djece, podstanari, bez posla… Sam Bog me odveo na vrata crkve, gdje sam saznala za pomoć koju mogu dobiti u župnom Caritasu. Puno, ali puno su mi pomogli. Ne samo u odjeći, obući, hrani, pomogli su platiti nam režije. Duhovno su me podigli, velika im hvala za to.« – višečlana obitelj
Karitativni rad kao krvotok župne zajednice
Sedamnaest (17) redovitih volontera ovoga župnog Caritasa – trinaest (13) žena i četiri (4) muškarca – dobro organiziranim ‘kapilarnim’ radom djeluju kao pokretači cijele župne zajednice na karitativne aktivnosti. Tako ostvaruju ideal koji je župnik vlč. Damir Ocvirk ovako opisao na susretu karitativno-pastoralne formacije voditelja župnih Caritasa Zagrebačke nadbiskupije održanom u travnju mjesecu ove godine: »U tijelu župne zajednice, župni caritas sa svojim volonterima treba biti poput srca iz kojeg teče krvotok ljubavi. Volonteri imaju zadaću ne samo pružati djelatnu ljubav poslužujući potrebne, nego biti i animatori cijele zajednice za karitativnu djelatnost. U tome pomažu razne akcije u kojima župni caritas uključuje različite skupine župne i lokalne zajednice. (…) U tom vidu, držim kako nosiva zajednica u župi treba biti župni caritas s volonterima koji povezuju i pomažu«.
Krist nadahnjuje i daje snagu za dobra djela
Volonterima Caritasa župe sv. Josipa polazište karitativnog djelovanja je Kristova ljubav prema svakom čovjeku ali i vjera da pomažući potrebitima pomažu samom Kristu, koji se skriva u njima. Zato je, uz redovite mjesečne radne sastanke, za svakoga od njih neizostavno i sudjelovanje na sv. misi koju župnik služi svakoga zadnjeg petka u mjesecu za žive i pokojne volontere, korisnike i darovatelje župnoga Caritasa.
Suradnjom do zajedništva
Ovaj župni caritas izgrađuje zdravi duh zajedništva koji se temelji na solidarnosti, a uz razne skupine unutar župne zajednice u svoje akcije uključuje privatne i pravne osobe ne samo s područja župe, odnosno gradske četvrti nego i šire. Tako surađuje s Družbom Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje, Klanjateljicama Krvi Kristove (ASC), družbom Misionarke ljubavi, Samostanom Kraljice Karmela u Brezovici, Samostanom Pohoda Marijina u Mošćeničkoj. U obilježavanju Svjetskog dana bolesnika surađivali su s Centrom za rehabilitaciju Zagreb i Školom za medicinske sestre Mlinarska, a akciju »Razred za obitelj« donacijama su podržali učenici OŠ Julija Klovića i polaznici Dječjeg vrtića »Trešnjevka«.
Volontiranje ispunjava
Iako je opće iskustvo volontiranja na karitativnom području da ono ispunjava ljudsku osobu, ipak smo upitali volontere ovoga župnoga caritasa da sami opišu svoju motivaciju.
»Na volontiranje me nagnao unutarnji glas u svjetski teškoj godini koji je rekao da vratim društvu dio onoga što mi je omogućilo.« – Josipa Svetina (1992.)
»Kroz volonterski rad pokazujemo svoju društvenu osviještenost i osjetljivost, sukladno svojim uvjerenjima i uzorima. Moj uzor je sveta Majka Tereza koja je vidjela Božju ljubav u svakom čovjeku. Da mi je milijunti dio njezine nesebičnosti i poniznosti, moj doprinos karitativnoj aktivnosti bio bi na tragu onoga što Caritas treba predstavljati u svojoj punini.« – Tihana Malović-Podhraški (1973.)
»Mene je privuklo da budem volonter jer sam željela svoje vrijeme provesti u angažiranosti u pomaganju ljudima kojima je pomoć potrebna. Volontiranje me ispunjava kao osobu je se nadam da tako slijedim učenje Isusovog nauka.« – Nevenka Došen (1966.)
»Odazvala sam se 2000. godine na poziv župnika vlč. Kuhtića, Bogu na slavu i pomoć ljudima u potrebi.« – Antonija Mijović (1946.)
»Kao mala sam uvijek sam dosta sudjelovala u aktivnostima crkve, uvijek razmišljala o ljudima koji pomažu drugima. Prije par godina upoznala sam gospođu Antoniju koja me je uvela u rad Caritasa, Bogu hvala i slava na tome, koji me usmjerava i vodi u svim djelima mojim.« – Maja Pavić (1979.)
»Za volontiranje sam se prijavio zbog želje da, koliko mogu, pomognem onima koji su u životu primili puno manje od mene. Blagoslovljen sam što sam uvijek imao i imam sve što mi je potrebno, čak i previše. No to me lako dovodi do oholosti i gubitka osjećaja za potrebe drugih. Stoga, iako se čini da volontiranjem pomažem drugima, ono prvenstveno koristi meni, da se vratim k zahvalnosti i poniznosti te više cijenim sve darove koje sam primio. Volontiranje je zato za mene odličan spoj kojim pomažemo drugima a izgrađujemo sebe.« – Marko Švagelj (1986.), zamjenik voditelja ŽC
»Volontiram zato što tako, na najkonkretniji način, pomažem onima koji su u potrebi.« – Mateo Turalija (1991.)
»Smatram da jedino davanjem i pomaganjem potrebitima doživljavam istinsku sreću i svjedočim ljubav prema bližnjima koju je Isus izjednačio s ljubavlju prema Bogu. Caritas je organiziran i djeluje prema kršćanskim načelima i to me je privuklo da se aktiviram i dam svoj obol.« – Mate Čobrnić (1982.)
»Imala sam teško razdoblje života tijekom kojega sam se uglavnom sama morala brinuti za troje djece. Zahvalna sam dragom Bogu što mi je na životni put slao dobre ljude koji su mi nesebično pomogli. Danas su moja djeca već odrasli ljudi i sretna sam što su školovanje završili bez problema te rade na vrlo odgovornim mjestima. Zbog svojega životnog iskustva suosjećam s potrebitima te me ispunja i usrećuje kada svojim radom u Caritasu bar malo pomognem ljudima u nevolji.« – Vladimira Bošnjak (68), volontira 23 godine
»U Zagreb sam došao ’92. godine kao izbjeglica iz Bosanske Posavine, iz Dervente. Imao sam četrnaest godina, a Savu sam prešao s bakom i tetom u čamcu, s vrećicama, jer zbog ratnih djelovanja nije bio siguran prelazak preko mosta između Slavonskog i Bosanskog Broda. Roditelji su mi ostali u Derventi da ju brane. (Otac je kasnije u ratu teško ranjen i ostao je stopostotni invalid vezan uz krevet, a mama se do njegove smrti za nj brinula.) U izbjeglištvu sam se prvi puta susreo s ljudima koji su nam brižno i nesebično pomagali u tim najtežim ratnim vremenima. Od tih dana postojala je u meni želja da se na neki način i ja odužim svim tim dobrim ljudima i volonterima koji su nam pomagali što hranom, odjećom i materijalnim sredstvima. Na poziv susjede iz župe da joj se priključim u volontiranju u župnom caritasu, ta moja davna želja se ostvarila. S radošću sam prihvatio poziv i od tada redovno dolazim u župni Caritas pomagati potrebitima te se rado odazivam na bilo koje karitativne akcije, bilo volontiranjem bilo materijalnim ili novčanim darom.« – Davor Burazer (44), volontira od početka 2021. godine
»Imala sam višak vremena u jednom periodu života i odlučila sam ga posvetiti humanitarnom radu. Zatim je bilo jedno vrijeme kad su se rodili unuci pa sam malo bila odsutna ali sam se opet vratila. Sada se nađe vremena za Caritas. Smatram da bi se što više ljudi trebalo baviti ovakvim radom. Da ne sjede satima u kafiću i gube vrijeme nego da negdje pomažu – u pučkoj kuhinji, u Caritasu, čupaju ambroziju ili rade bilo što drugo što je korisno za zajednicu.« – Vesna Tkalčić (64), volontira 13 godina
»Kao kršćani pozvani smo pomagati jedni drugima. Volontiranje ispunjava i čini čovjeka boljim.« – Verica (1963.)
»Oduševila sam se (zaljubila) u Gospodina i jedino sam željela biti u Njegovoj blizini i darovati mu bar dio svoje ljubavi za onu ljubav koju sam ja dobila od Njega.« – Božica Lubina (1965.)
Ovo živo kamenje Kristove crkve na Trešnjevci nije posebno medijski eksponirano, ali oni ustrajno, neumorno i tiho žubore dobrim djelima te, uz pomoć brojnih darovatelja i volontera, osvježavaju, gase žeđ i glad, hrane i oblače, tješe i donose nadu u bolje sutra mnogima u potrebi. Želimo im ustrajnost u tom služenju, pod posebnom zaštitom sv. Josipa.
Za Caritas Zagrebačke nadbiskupije
Stjepan Moškatelo
