Nadbiskup Kutleša predvodio misno slavlje svetkovine sv. Josipa na Trešnjevki
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je euharistijsko slavlje svetkovine sv. Josipa u istoimenoj Župi na zagrebačkoj Trešnjevki u utorak 19. ožujka. Koncelebrirali su biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Marko Kovač, župnik vlč. Damir Ocvirk, župni vikar vlč. Mate Cikoja, nadbiskupski tajnik vlč. Andrija Miličević te svećenici Trešnjevačkog dekanata.
Na početku misnoga slavlja vlč. Ocvirk izrazio je dobrodošlicu Nadbiskupu kazavši kako je cijela župna zajednica radosna “što ćete lomiti Božju riječ i s nama razmišljati o važnosti i ulozi sv. Josipa.”
Nadbiskup Kutleša u uvodu u misno slavlje istaknuo je sv. Josip primjer kako u šutnji, strpljivosti i predanosti “možemo izvršavati ono što nam je Bog povjerio.” Dodao je kako je, bez obzira na probleme koje je tijekom života imao, sv. Josip uvijek imao pouzdanje u Boga.
U homiliji Nadbiskup se osvrnuo na tri značajke sv. Josipa: njegovu šutnju i samozatajnost, njegovu ulogu oca te njegovu ulogu zaručnika i muža. Kazao je kako “život svetog Josipa, kao i životi mnogih svetaca, pokazuju nam što znači u potpunosti ustupiti prostor Kristu i ispuniti se njime.” Dodao je da “šutnja i samozatajnost odražavaju uravnoteženi duh čovjeka koji nema potrebu za samopotvrđivanjem, jer nisu vanjske okolnosti ono što ga čini jakim, već pouzdanje u Boga i vjera da je sve što On dopušta samo za naše dobro.”
Nadbiskup Kutleša istaknuo je primjer sv. Josipa koji “u svojoj šutnji prihvaća životne situacije onakvima kakve jesu, ali nije pasivan niti ravnodušan. Naprotiv, potrebna je iznimna budnost i dar jakosti Duha Svetoga da se prihvati ono što nismo birali i čemu se nismo nadali, baš kao što se to dogodilo u životu svetog Josipa. Ostao je jak i postojan jer je živio iz odnosa s Bogom, iz vjere.” Pozvao je vjernike da vrate “trenutke susreta u kojima ćemo promatrati lica jedni drugih, a ne zaslone mobilnih telefona. Naučimo osluškivati tajne srca onih koji su nam dragi, izići im ususret u njihovim neizrečenim potrebama, promatrati ih u jedinstvenosti i dostojanstvu njihova bića.”
Govoreći o ulozi sv. Josipa kao Isusova oca, naglasio je kako smo postali “društvo u kojemu je lik oca postao skriven i odsutan. Obitelji osjećaju bolnu prazninu kada otac nije prisutan, a patnja je jednako duboka kada otac, iako fizički prisutan, duhom odluta daleko od njih. Kriza očinstva, dovodi i do krize braka, krize izbora i ustrajnosti u životnome pozivu.”
“Samozatajnost svetog Josipa potvrđuje njegovu ulogu oca, pokazujući da je pravi otac onaj koji se u potpunosti dariva, do krajnje samozatajnosti. Slično sjemenu koje, bačeno na zemlju, ne donosi plod dok ne umre (usp. Iv 12, 24)”, kazao je nadbiskup Kutleša i pozvao očeve da hrabro prihvate i žive svoje očinstvo: “Vaša uloga kao duhovnih i tjelesnih zaštitnika te uzora za vašu djecu je nezamjenjiva i neprocjenjiva. Sveti Josip je bio zadužen hraniti Isusa kojega mi primamo u kruhu Euharistijske žrtve. Upravo je on u Isusu razvio sposobnost da osjeti okus Božje riječi, jer nije nam se hraniti samo kruhom, nego i svakom riječi što izlazi iz Božjih usta. Nije ga samo poučavao Božjim zapovijedima, već mu je primjerom pokazivao kako se one vrše.”
Nadbiskup Kutleša, tumačeći Josipovu odluku da ne napusti Mariju nakon što je saznao da je trudna, istaknuo je kako je smirenost Josipova duha dopustila “da osobe i institucije promatra u njihovu dostojanstvu. Zbog toga mu se perspektiva proširila. Preuzima odgovornost. Zato što je sukob svladao u sebi i dao prostora drugome, ni Bog ga nije ostavio bez nadahnuća koje ga je usmjerilo prema dubljem suradništvu s Istinom. Pokazao mu je i u snovima što mu je činiti.”
Poručio je kako “samo duboko uzajamno poštovanje, koje ne gleda na svoje, već na dobro drugoga, otvara prostor Bogu u našim odnosima. Kada svatko traži samo svoje, neće uspjeti pronaći ni sebe ni drugoga. Bez spremnosti na darivanje, svaka, pa i najmanja žrtva, čini se neprihvatljivom.”
Na kraju homilije nadbiskup Kutleša pozvao je okupljene vjernike: “Molimo svetog Josipa da nas nauči mudrosti svoje samozatajnosti, očinstva i suradništva s Bogom u zajedništvu s Marijom. Neka njegov zagovor prati naše očeve, majke, naše obitelji. Također, molimo za milost oproštenja kada se, i kao vjernici i kao Crkva, nismo pokazali dostojni povjerenih nam zadaća.”
Na kraju misnoga slavlja župnik Ocvirk zahvalio je Nadbiskupu na predvođenju misnoga slavlja i podsjetio kako se Župa za ovo slavlje pripremala tijekom devet srijeda sv. Josipu, ali i prigodnom devetnicom uoči same svetkovine. Posebnu zahvalu uputio je i gosp. Draženu Brodariću za 50 godina ministriranja i služenja Župi. Vlč. Ocvirk najavio je koncert zbora “Izvor” u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, koji će 7. svibnja proslaviti 30 godina djelovanja. Govoreći o životu Župe, istaknuo je rad župnog Caritasa i pučke kuhinje te najavio slavlja za koje se župa sprema: zlatne mise don Stjepana Bolkovca i p. Vatroslava Halambeka te mladu misu vlč. Ivana Pugara.
Muška molitvena zajednica sv. Josipa nadbiskupu Kutleši poklonila je sliku sv. Josipa, repliku reljefa koji krasi župnu crkvu.
Prije završnog blagoslova Nadbiskup je predmolio čin posvete sv. Josipu.
Liturgijsko pjevanje na misnom slavlju predvodio je Mješoviti župni zbor.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
