Pedeseta obljetnica smrti mons. Ivana Gašperta, prvog župnika župe sv. Josipa na Trešnjevki

U nedjelju 15. ožujka župljani župe sv. Josipa u Zagrebu, spomenuli su se pedesete obljetnice smrti svog prvog župnika mons. Ivana Gašperta. Svečanu svetu misu u 10,30 sati predvodio je preč. Zlatko Golubić, župnik župe Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu, koji je rodom iz ove župe i osobno je poznavao mons. Gašperta. U uvodnom pozdravu vlč. Damir Ocvirk, upravitelj župe, istaknuo je jednu podudarnost iz bogatog života prvog župnika sa sadašnjošću koju živi župa. Naime, župna zajednica ovu pastoralnu godinu živi u svijetlu Godine caritasa i volintera, a Ivan Gašpert, još kao kapelan sv. Blaža, bio je imenovan za nasljednika Alojzija Stepinca u službi ravnatelja Zagrebačkog caritasa.

Ivan Gašpert rodio se 1. lipnja 1897. od Matije i Franjice, u selu Ravnice Desiničke, župa Desinić. U obitelji je bio deveto dijete, najmlađe. Odgoj u obitelji bio je vrlo strog i katolički.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1921. Bio je kapelan u Vivodini i u sv. Blažu u Zagrebu, a 1929. polaže župnički ispit. Sam navodi u svojem životopisu: U siječnju 1935. povjerio mi je preuzv. gosp. nadbiskup koadjutor dr. A. Stepinac zadaću, da organiziram novu župu sv. Josipa na Trešnjevki i da sagradim crkvu. Već od pučkih misija z 1933. (korizma) vršio sam u Pučkom domu na Selskoj cesti službu Božju: nedjeljom i blagdanom, a od veljače 1935. u Gradskom dječjem skloništu u Trakošćanskoj ulici, dok s Božjom pomoću i osobito zagovorom sv. Josipa nije uspjelo uz suradnju Odbora za gradnju župne crkve sv. Josipa izgradit, privremenu crkvu sv. Josipa za 1000 ljudi sa najnužnijim nusprostorijama za funkcioniranje župe. Dne 10. svibnja 1936. bio je blagoslovljen temeljni kamen, a 20. lipnja 1937. blagoslovljena nova crkva i otvorena župe sv. Josipa, koja broji 15000 duša. Dekretom od 17. travnja 1937., kada je kanonski osnovana nova župa sv. Josipa, imenovan sam i ja novim župnikom te župe, započevši svoju dužnost u ime Božje sa danom 20. travnja 1937.

Bio je ljubazan s ljudima, revan u službi, redovit u radu s katoličkim društvima i u ispovjedaonici, kao i u svemu pastoralnom služenju. Župa sv. Josipa pod njegovim vodstvom postaje jedna od najdjelatnijih župa u Zagrebu, s bujnim sakramentalnim i vjerskim životom.

U vrijeme Drugoga svjetskog rata predano je služio narodu u svojoj župi, unapređujući vjerski život. Došao je preokret 1945. godine. Komunističke vlasti češće su ga napadale i progonile, jer im je smetao tako zauzeti svećenik, s velikim ugledom kod naroda.

Bio je uhićen 22. travnja 1949. i odveden u zatvor. Osuđen je na 18 mjeseci robije. U redovitom postupku bila je uložena žalba. Na žalbu mu je, kazna povišena s 1,5 na 5 godina zatvora. Kaznu je izdržavao u komunističkom logoru za svećenike u Staroj Gradiški. Bio je ondje 2 godine, dok nije u lipnju 1951. godine pomilovan, te je 1. rujna 1951. ponovno preuzeo vodstvo župe.

Kao župnik i nadalje je marljivo radio na “crvenoj Trešnjevki”. Uz češće progone, jednom je doživio fizički napad oružjem na sebe i crkvu sv. Josipa. Nije posustajao, niti uzmicao u onim teškim vremenima!

Iscrpljen trajnim radom i trpljenjem, umro je 15. ožujka 1965. Umro je u 68. godini života i
44. svećeništva. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju, 17. ožujka 1965.”Glas Koncila” komemorirao je smrt prvog župnika župe sv. Josipa, ističući da je koncem 1934. godine nadbiskup supomoćnik dr. Alojzije Stepinac pozvao njega i još dvojicu svećenika, da im izloži plan za osnivanje triju novih župa vezano uz Knežiju, Trešnjevku i Ljubljanicu, te mu je povjerio organizaciju nove župe u radničkoj periferiji na Trešnjevci. Gašpert se bacio na koljena pred nadbiskupa i zamolio ga da ta buduća župa bude posvećena sv. Josipu. On je bio i pokretač gradnje nove crkve, koja danas predstavlja središte vjerskog života jednog vrlo velikog gradskog područja. Svatko tko poznaje župu sv. Josipa na Trešnjevki znade da je to veoma živa župa, gdje se mnogo radi, propovijeda, ispovijeda i katehizira. Nijedan siromah nije odlazio iz župnog ureda neuslišan. Pokojni župnik doživio je u župi mnogo teških časova, gorke nezahvalnosti – ali svima je znao oprostiti. Kad ga je malo dana prije smrti pohodio u bolnici jedan redovnik i upitao ga ima li kakvih želja, mons. Gašpert je rekao: “Imam. Idite ispovijedati vjernike k Svetom Josipu”. Bili su to upravo dani

priprave za blagdan svetog Josipa [devetnica], koji revni župnik više neće doživjeti. Još u nedjelju 7. ožujka ispovijedao je kod rane Mise, dok nije klonuo. Njegovi župljani i brojni građani ostalih dijelova Zagreba pokazali su velikim učestvovanjem na sprovodu koliko su cijenili dobroga župnika Trešnjevke.