Proslava blagdana svetog Josipa – zaštitnika župe

Svetkovina župnog zaštitnika proslavljena je svečanim misnim slavljem koje je predslavio zagrebački pomoćni biskup, mons. Ivan Šaško. Pozdravljajući biskupa Šaška, župnik Damir je u ime cijele župne zajednice uputio čestitke kardinalu Josipu Bozaniću povodom njegova imendana. Župnik je pozdravio i fra Zdravka Lazića, gvardijana franjevačkog samostana na Kaptolu te zahvalio što su se braća franjevci radosno i spremno odazvali duhovno pratiti zajednicu, predvodeći devetnicu u čast sv. Josipu. Župnik je dodao da je ova devetnica za župnu zajednicu duhovna obnova odnosno da su to godišnje duhovne vježbe kojima se nije pripremalo samo za proslavu svetoga Josipa već i za proslavu Kristova vazma čekajući proslavu blagdana Uskrsnuća.

Uvodeći u misno slavlje, biskup Šaško je  rekao da se u ljepoti slavlja župne zajednice vidi ostvarenost poticaja koji je nosio nadu izabranoga naroda, ali i našu nadu danas, poticaja koji glasi: „Idite k Josipu!“. Biskup se u uvodnoj  riječi osvrnuo i na okupljene svećenike te istaknuo kako je to svećeničko zajedništvo poseban znak jer je to vijenac koji očituje prisutnost župa i vjernika grada Zagreba na čelu s mons. Zvonimirom Sekeljem, pomoćnikom vikara za grad Zagreb. „Ovdje se, u našemu Zagrebu, desetljećima svjedoči istina: Per Mariam et Josephum ad Deum  (Po Mariji i Josipu, Bogu)!“, rekao je biskup.

Biskup Šaško je u svojoj homiliji rekao kako je milosrđe rođeno iz dara vjere i najdublje ljudske čežnje te da je mjerna jedinica kršćanske prisutnosti upravo milosrđe. Dodao je: „Istina je da je ljubav dar, a milosrđe je naddar jer u sebi sadrži i oproštenje.“  Biskup nas je o liku i djelu sv. Josipa podsjetio sljedećim riječima: „Nalazi se između svojih namisli i Božjih naznaka, samo orisa nejasnih, poput skice za neku sliku. Premda su predviđanja i znakovi bili sasvim nesigurni, on staje uz Mariju oslonjen samo na san i na nutarnji glas, onaj isti koji živi u svakome od nas. Josip ne postavlja pitanja jer zna da odgovor ima samo Bog. Ne pokreće traganje jer ga ionako svi tragovi vode prema neizrecivom. Prihvatio je Božje misli i Njegove riječi tako da ga ljudske riječi i ljudske misli ne opterećuju. Mogu misliti i govoriti što im drago. Ne pouzdaje se u mišljenja drugih, ne podliježe mogućim reakcijama, niti je sklon pratiti i oslanjati se na trendove, na statistike, na vjerojatnosti. Njegovo je pouzdanje posvema u Bogu.“.

Biskup je govoreći o Josipovim vrlinama pojasnio i svečevu bliskost s nama samima: „U Josipu vidimo da je svaka njegova vrlina bila napadana. Njegova radost što može živjeti s voljenom zaručnicom Marijom nagrižena je kušnjom tuge pred događajem začeća koje ne razumije. Njegova privrženost Božjemu zakonu, poljuljana je kušnjom događaja koji je izgledao kao bezakonje. Njegova vjernost udarena je prijetnjom nevjere. Njegova blizina sudarila se s nužnošću udaljavanja i njegova poslušnost Bogu našla se pred prigovorima neposluha.“

Podsjetio nas je i poručio kako naši planovi i snovi moraju ustuknuti pred Božjim snom i Njegovom voljom. To je pojasnio sljedećim riječima: „Tada se neće stvarati napetosti ni sukobi nego će biti lakše vidjeti da je naše milosrđe mjesto na kojemu se Nebo nadvija nad zemlju, gdje se doživljava poljubac prihvaćanja i zagrljaja za kojim čezne svaki ljudski život.“.

Spominjući se Josipove šutnje, istaknuo je: „Gledajući Josipa u njegovoj šutljivosti, shvatit ćemo da je to prividno siromaštvo riječi zapravo pokazatelj bogatstva govora u susretu. I upravo slijedeći te susrete, Riječ, ona Božja, postaje vidljivom. Sjetimo se njegovih životnih susreta: susreta zaljubljenosti u Mariju; zatim susreta s anđelom; susreta sa žiteljima Nazareta; susreta na putu u Betlehem; susreta u osmijehu kada je ugledao Novorođenče, susreta s pastirima i mudracima; susreta s prijetnjom Herodove ludosti; susreta u Egiptu; u Galileji; susreta sa starcem Šimunom; susretu s učenim ljudima u Hramu; i životnih susreta s drvetom koje je oblikovao u kolijevku sa zebnjom nejasnoća koje će kasnije blagost te početne zaštite pretvoriti u izloženost na drvetu križa.“

Zaključujući propovijed, biskup je rekao: „Josip je pred zahtjevima uobičajenih putova i volje drugih ljudi, izabrao Božju volju. Josip je pred ponuđenom sebičnošću, koja bi mu olakšala životni hod, izabrao poslušnost. I umjesto udaljavanja od Marije, izabrao je blizinu za koju zna da je ispunjena ljubavlju za koju i nema konačnih ljudskih objašnjenja. I od Marije nije tražio objašnjenje. Jedino što mu je ostalo jest upravo ono što će Isus pokazati na križu – ludost križa. I dok ste u svojoj župi u pripremi razmatrali o obitelji, Josip nam pokazuje tu istinu, istinu koju osjećamo duboko u sebi, ali ju je teško prihvatiti do one granice gdje shvaćamo da svaki poziv koji nam Gospodin daje i upućuje traži ludost ljubavi. Ludost koja će postati vidljiva u znaku križa gdje nema viši niti jedne razložnosti niti jednog ljudskog uporišta. Josip je umjesto mnoštva riječi izabrao šutnju i ostao u spomenu Crkve kao svetac govorljive šutnje, zapravo postupaka, djela jer je osjećao da nema veće riječi od One koju je on čuvao. To je pokazatelj i nama vjernicima: naša djela moraju govoriti Josipovom šutnjom jer naše riječi, ako su kršćanske i nisu naše, nego Božje, a Božja je riječ milosrđe –  milo srce. Sve je to Josip činio upravo zbog toga jer nije mogao izdati srce. Nije se mogao oglušiti na ono što mu srce govori i nije mogao previdjeti da samo u milosrđu, u ljubavi postoji radost koja se ne može riječima izreći“.

Na kraju euharistijskog slavlja, biskup je poručio: „Kad god se umorimo kao Crkva, dođimo sv. Josipu. Imajmo pouzdanja da on neće ostaviti ni svoje Crkve ni svoje Hrvatske.“. Pozvao je vjernike na molitvi za snagu i jaku vjeru koja je uvijek oslonac u našim krhkim nadanjima. „Molimo za sve radost, mir i ljepotu zajedništva Crkve.“, zaključio je biskup Ivan Šaško.

Priprava za svečanu proslavu svetkovine zaštitnika župe, započela je devetodnevnom molitvom krunice sv. Josipu koju su predvodile župne zajednice i zborovi.

Devet dana misna slavlja predslavila su braća franjevci sa Kaptola te u sjećanju župljana i hodočasnika ostavila nadahnute propovijedi i pjesmom uljepšane zajedničke trenutke.

Svete mise je kroz gotovo svih devet dana glazbenim udjelom pratio zbor gospođa koje vodi orguljaš Juraj Ivanić. Maestro Ivanić je na sam dan proslave blagdana sv. Josipa sviranjem popratio čak sedam misa. Svečano misno slavlje animirao je Mješoviti zbor, a pjevanje psalma pripalo je mladoj zagrebačkoj glumici i članici zbora Izvor, Ani Kraljević.

Crkvu su izvrsnom izradom cvjetne dekoracije uljepšali Dražen Brodarić i bogoslov Robert.

Pastirima uvijek pripada početak i kraj. Tako je župnik Damir, budno pazeći na sve detalje, toplim riječima dobrodošlice dočekivao svakoga dana svećenike koji su vjernike uvodili u misna slavlja i potom im razlagali i pojašnjavali Božju riječ. Kapelan Jakov je za to vrijeme tihim radom, svakodnevno, u ispovjedaonici, vjernicima u Božje ime davao oprost kako bi bili izmireni s Bogom koji je jedini pravi mir iz kojeg dolazi istinska radost.

Molimo za snagu i hrabrost u nasljedovanju sv. Josipa kako bismo živeći njegov primjer mogli ostati vjerni Kristu i Njegovoj Crkvi.

„Po sv. Josipu, Bog, svojim Duhom, danas razmiče zapreke u našim životima. Osvjetljava naše dvojbe, naše tjeskobe. Dopušta nam vidjeti pogledom koji nam svakodnevica tako lako oduzme.“

biskup Ivan Šaško

Yvonne Kos