Riječ dana – 16.4.2020.
Čitanje:
Dj 3, 1-10
U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
Kada imam neki problem i ne znam ga sâm riješiti, tražim pomoć.
Pomoć mi može biti pružena na dva različita načina:
- Moj će problem riješiti netko drugi, a ne ja.
- Za suočavanje s problemom koji stoji preda mnom drugi će me osposobiti te ću ga dakle naposljetku biti sâm u stanju riješiti.
Nekada je situacija uistinu hitna i potrebna je intervencija na način opisan pod brojem jedan.
Pa ipak, puno je bolje ako me netko poduči, primi za ruku, „osovi na noge“, te onda sâm krenem uhvatiti se u koštac sa zadatkom. Kada ponovno naiđe neki slični problem, ne moram ponovno tražiti pomoć drugoga, nego sam osposobljen sâm ga riješiti. Stojim na vlastitim nogama, te ne očekujem uvijek milostinju od drugoga. Moje samopoštovanje i samopouzdanje rastu.
Kad razmotrimo ovo čitanje i promotrimo sliku čovjeka koji stoji na ulaznim vratima u Hram, primjećujemo i sljedeće: osovivši ga na vlastite noge, Petar i Ivan omogućuju mu povratak u zajednicu – u normalan život s drugim ljudima. Još i više – i ponajpače! – omogućuju mu povratak u Hram, tj. u ispravan odnos s Bogom!
Kad imam neki problem, kako želim da mi se pomogne?
Kad netko od mojih bližnjih ima problem, kako mu želim pomoći? Poput Petra uhvatiti tu osobu za ruku i reći: „Srebra i zlata nema u mene (a i da ima neću ti dati!), ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!“ – može li se to!? Odakle mi snaga ili pravo za isto? Je li mi ikada to „pošlo za rukom“? Je li mi ikada netko drugi na takav način pomogao?
Marko, ž. vikar
