Riječ dana – 19.4.2020.
Čitanje:
1Pt 1, 3-9
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
Ovo je radosno vrijeme! Ne samo blagoslovljeno, iako uz kušnje, nego i radosno!
Današnje čitanje iz Poslanice svetoga Petra apostola gotovo da ne treba nikakvo prilagođavanje sadašnjoj situaciji! I za prvu je zajednicu uskrsna vjera predstavljala radost, novi impuls i snagu, iako im godinama nije bilo jednostavno živjeti svoju vjeru zbog raznolikih poteškoća. Pa ipak, primivši vjeru, bili su preporođeni za jednu novu, životnu nadu, koja ih je pogonila i nije im dopuštala da odustanu! I još i više: ta nada činila je mogućim i ostvarivim da se raduju već sada, iako uz poteškoće!
Ovo je radosno vrijeme! Ne samo blagoslovljeno, iako uz kušnje, nego i radosno!
Ako pogled stalno fiksiramo na ono što nam sada nedostaje, čega nema, ili ako ga isključivo usmjeravamo na ono što za nas predstavlja sada poteškoću i kušnju, gdje ćemo doći? Nikamo, jer smućena pogleda cilja i svrhe vidjeti ne možemo!
Ali ako uza sve poteškoće i bez obzira toga što toliko toga redovitog sada nemamo, svoj pogled svrnemo na ono što je već sada, kao i na ono što ima doći, e onda – premda se trebalo sada malo i žalostiti – dar vjere kojeg smo primili rađa nadu koju sa zahvalnošću koristimo! (Čini mi se nekad da kao kršćani nismo svjesni Božjih darova koje smo primili, te da oni često znaju ležati „zapakirani“ pod nekakvim tamo „borom“, a mi fiksiramo pogled na onaj dar kojeg, nažalost, ali ipak samo trenutno, nemamo prilike primiti! Možda bi se o tome dalo malo porazmisliti, a s moje strane malo o tome podrobnije nam ovdje svima razložiti…)
Kako bilo, premda nema mogućnosti slavljenja euharistije u realnom zajedništvu, premda nema mogućnosti za individualnu ispovijed, premda nemamo prilike doći do uobičajenih načina prakticiranja vjere, ne dopustimo da nam pogled bude fiksiran isključivo na ono što nemamo. Ovo je vatrena prilika da naša vjera bude kušana, ma pozlaćena!
Ovo je radosno vrijeme! Ne samo blagoslovljeno, iako uz kušnje, nego i radosno!
Marko, ž. vikar
