Riječ dana – 21.3.2020.

Evanđelje dana

Lk 18 , 9-14
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

I dok smo se do prije nekoliko dana još mogli, poput farizeja iz današnjeg evanđelja, dičiti kako postimo, kako molimo, kako često prisustvujemo misi (za razliku od nekih…), danas, čini se, protivno našoj volji, kao da nam je svima dodijeljeno mjesto carinika.
Na određeni smo način poniženi: teško nam je stajati uspravno pred Bogom. Međutim, isto se može promatrati i u ljepšem svjetlu: pretpostavljam, naime, kako nam ovih dana teško pada na pamet druge podcjenjivati ili se s njima uspoređivati („vidi mene, a kakva je ona, a tek on…“). Jedna bezvezna zanimacija manje.
A ima još i bolje: biti ponižen zapravo je put prema biti uzdignut, tj. opravdan. Alternativni put prema uzdignuću ne postoji, izuzev puta što nam ga je pokazao naš današnji carinik, sam se ponizivši.
Nije li to i Kristov put, na kojem se ponizio do samoga kraja, sišao toliko duboko koliko se sići moglo, eda bi ga Bog uzvisio?
Dobar je to put.
Možda se i tako i tako u našem životu osjećamo kao carinik – svjesni svoje „niskosti“ i potrebni Božje milosti. Odlično: Bog će nas uzvisiti.
Možda se međutim prepoznajemo farizejima – mislili smo da ćemo moći vazda stajati, da nam ništa neće „izmaknuti“ tlo pod nogama, a sada smo smeteni. Odlično: nešto nas je ponizilo, eda bi nas Bog uzvisio.
Dobar je ovo put.

Marko, ž. vikar