Riječ dana – 31.3.2020.
Čitanje:
Br 21, 4-9
U one dane: Izraelci se zapute od brda Hora prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.« Onda Gospodin pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv Gospodina i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu da ukloni zmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod, i Gospodin reče Mojsiju: »Napravi zmiju i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.«
Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Kad smo kao mali išli nekamo s roditeljima i bili nestrpljivi, stalno iznova postavljajući pitanja poput „Jesmo li već došli?“, „A kad ćemo doći?“, „Mama, a jelda da sada mogu…?“, roditelji bi bili puni razumijevanja, objašnjavajući nam, polagano kako odrastamo, da se na mjesto na koje se vozimo ne može doći odmah, da treba malo sačekati, da u međuvremenu možemo sigurno naći neku zanimaciju kojom ćemo si prikratiti vrijeme. Slično i s hranom: ne mogu svaki dan biti slatkiši ili prženi krumpirići, mora biti i variva. Polagano.
Međutim, nakon nekoliko godina djeca bi i dalje sve da je odmah i tu, a strpljenje roditeljâ bome sada polagano kopni: „Ta više niste tako mali da ne biste mogli malo otrpiti i sačekati!“, reći će mama.
Petoknjižje sadrži knjige Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon. U Izlasku i Brojevima nailazimo na mnogostruke paralele. Pa ipak, postoji i razlika: u Izlasku je Gospodin još strpljiv prema svojem narodu-djeci, a kada do iste ili slične situacije dođe u Brojevima, on je ipak očekivanja da je njegov narod-djeca sada već, barem malo, a ono ipak porastʼo. Stoga se i njegova reakcija mijenja.
Naravno, ne bi to bio Gospodin da ranu koju je sâm zadao sâm i ne zacjeljuje – mjedena je tu sad zmija koju treba pogledati eda bi se ozdravilo. Pa ipak, određene boleštine možda je bolje izbjeći ako se već može – samo treba malo otrpʼtʼ.
Oćemo lʼ?
Marko, ž. vikar
