Susret sa papom Franjom u Sarajevu
Vjernici iz naše župe sv. Josipa koje je predvodio kapelan vlč. I.Vučak, a uz blagoslov župnika vlč. Damira Ocvirka, uputili su se u kasnim večernjim satima prema Sarajevu kako bi dočekali svetog oca papu Franju.
Uzbuđenje zbog susreta popratila je i nesvkidašnja pratnja rotirkama te vrlo detaljan pregled vozila – ipak je to bio visokorizičan posjet pape Franje multikulturalnom gradu Sarajevu, ali koji smo prihvatili i željno iščekvali otvorenih srca i uz molitvu.
Po dolasku u Sarajevo, odmah smo se uputili prema stadionu “Koševo” kako bismo zauzeli najbolja mjesta za euharistijsko slavlje sa svetim Ocem. Ulice su bile prazne, prozori zgrada zatvoreni, a kolone vjernika polako su se kretale uz pjesmu prema stadionu. Velike vrućine olakšavali su vrlo susretljivi djelatnici policije BiH te osam stotina volontera koji su na svakom koraku dijelili vodu i sendviče.
10:50 je sati. Stadion Koševo. Papa Franjo ulazi na stadion, prolazi atletskom stazom, a stadion klikče u valovima: “Papa, mi te volimo!” Bila je to čista Kristova ljubav, ljubav koja nas je spojila u jedno – želju za mirom. Toplu dobrodošlicu sveti Otac pozdravio je širokim osmijehom i željom da cijeli stadion još jednom zaplješće. Bio je to gromoglasan pljesak istinskoj ljubavi. Papa, mi te volimo!
11 je sati. Započinje sveta misa. Stadion, svih sedamdeset tisuća vjernika utihne u svečanu tišinu i iščekuje da čuje glas pape Franje – „Mir vama“ – slogan, koji je odzvanjao u svakoj riječi tijekom propovijedi. Toliko željeni, toliko traženi mir, kao poticaj svim ljudima, svih kultura i vjeroispovijesti.
Posebno lijep prizor bile su bočne tribine oko bine na kojoj je bio sveti Otac, ispunjene redovnicima i redovnicama te preko 800 svećenika koji su koncelebrirali u ovoj, vrlo posebnj svetoj misi.
Nakon euharistijskog slavlja, rukavci se se spojii u rijeku ljudi koja se u tišini kretala prema autobusima, prekriveni plaštom mira i punine ljubavi. Istina, bilo je jako vruće, bili smo crveni od jakog sunca, ali to je postalo nebitno – imali smo vjeru da je mir moguć i osjećaj snage u zajedništvu.
Posebno emotivno je bilo vidjeti starije i bolesne ljude koji su na pomagalima,ali s osmijehom izdržali taj dugi put. Bila je to snaga Krista.
Lagani predah, naravno, uz sarajevske čevape, nakon čega je usljedio susret sa mladima u sportskoj dvorani sv. Ivana Pavla II. – zadnja stanica ovog posebnog i za papu Franju vrlo intenzivnog posjeta Sarajevu, ali ovijena snagom, spontanošću i veseljem djeteta. O, kako je lijepo bilo vidjeti taj osmijeh na samo par metara. Papa je prolazio sredinom, a mladi su pružili ruke kako bi ga dotakli, ili pružili krunicu za blagoslov. Papa Franjo je strpljivošću sv.Josipa pružao ruke i pogled dubina, koji je trajao možda jednu sekundu, ali u tom trenu vrijeme je stalo, vrijeme nije postojalo. Bio je to najljepši susret oči u oči sa Kristovim namjesnikom, kao neko predvorje onoga što nas jednog dana sve čeka.
Šestero hodočasnika iz župe sv.Josipa imalo je tu sreću i čast, a ostali su nas sa tisućama mladih podržavali ispred dvorane. Opet smo bili jedno. Mi smo molili za njih, oni za nas, a papa Franjo nas sve osnaživao porukama ljubavi. Tako je bio prisutan – riječju i spontanošću, ispunjenim božanskom ljubavi.
Nkon kratkog kulturnog programa, u kojem je posebno oduševljenje izazvao zbor malih Srebreničana, ali i dirljiv govor djevojke pravoslavne vjeroispovijesti, nekako je sve dobilo svoj smisao, kao kruna papine poruke – “Mir vama!” Kao kruna susreta četiri poglavara katoličke, pravoslavne, muslimanske i židovske vjeroispovijesti. Bio je to osjećaj ponosa i nada u bolje sutra. Nada koja ostaje na mladima, koji će uskoro voditi ovaj svijet. Neka to bude zakon ljubavi, koji smo mogli čuti u svakoj riječi kada je papa Franjo odgovarao na pitanja mladih.
Nakon susreta sa mladima, uslijedila je kratka šetnja po sarajevskoj Baršćaršiji, predivnom centru starog Sarajeva te počinak, jer nas je već u 6:30 sati čekao vrlo bogat program – doručak u Busovači – pite zeljanice, sirnice i sa mesom, kojima su nas počastili domaćini, sveta misa u crkvi sv. Ante u Busovači, koju je predvodio domaći župnik fra Dominko Batinić, ručak u Jajcu, također dar domaćina i posjet katakombama – spomeniku jedinstvene vrijednosti i značaja – podzemna crkva i kripta izdubljena u živoj stijeni.
Nakon kulturnog obilaska Jajca, krenuli smo u Podmilačje, u crkvu i svetište sv. Ivana Krstitelja gdje nas je dočekao župnik i rektor svetišta fra Ilija , koji nas je upoznao sa multikulturalnošću župe, koju posjećuju vjernici svih vjeroispovijesti te odveo do izvora ljekovite vode gdje smo se osviježili i pomolili. Nakon kruga oko oltara i kipa sv. Ivana te okrijepe, uputili smo se prema zadnjoj stanici, koja je također bila popraćena papinim riječima o miru među različitim kulturama i vjerama – samostanu Trapista i crkvi Marija Zvijezda. Otac Franjo također nas je uputio u multikulturalnost župe, koju na svetkovine posjećuju svi dobre volje, bez obzira na vjeroispovijest, proveo kroz kriptu i upoznao sa raznim tinkturama, ljekovitim biljem i sirevima koje proizvode. Tajne recepture ne smiju se zapisivati, ostaju u glavi i prenose sa svećenika na svećenika.
Nakon molitve “Večernje” iz časoslova u crkvi Marije Zvijezde, ispunjeni Kristovim mirom i osnaženi riječima sv. Oca završili smo putovanje u tišini i u molitvi i stigli doma – na dobru staru Trešnjevku, pred našu župu Sv. Josipa.
Bila su to dva dana, koja će nas držati do slijedećeg takvog susreta, nadajmo se skorog posjeta sv. Oca Hrvatskoj.
Zahvalna Župljanka
