Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo
Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!
Tijelovo je svetkovina kojom se slavi trajna prisutnost Isusa Krista pod prilikama kruha i vina u euharistiji odnosno ovim blagdanom ističe se slavljenička dimenzija euharistije. Crkva to čini na vidljiv način, javno ispovijedajući svoju vjeru, iskazujući duboku počast Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj. Blagdan je uveden 1317. god., a slavi se u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva (deveti četvrtak nakon Uskrsa). Slavljenje Tijelova započelo je u Liegeu, u Belgiji, potaknuto viđenjima augustinske redovnice svete Julijane. Naime, svetica je imala viđenje punog mjeseca s mrljom na površini. Mjesec je, sv. Julijana, doživjela kao Crkvu, a mrlju kao znak nedostatka blagdana kojim bi se slavila euharistija.
U današnje doba, mnogi se silno trude Boga staviti u drugi plan, posebice Božji poziv na radost, mir i zajedništvo. Stoga, u ovo „ultra – liberalno – modernističko“ vrijeme naročitu važnost i ljepotu ovoj svetkovini daje teoforična procesija tj. procesija u kojoj se nosi Presveti oltarski sakrament, u kojoj Crkva svečano ispovijeda svoju vjeru u Gospodina – „…Uzmi kruh, blaguj kruh, nosi ga kroz cijeli svijet. Uzmi kruh, sveti kruh, daje život, nećeš mrijet…“
U župi Sv. Josipa zbilo se to ovako: Euharistijsko slavlje predslavio je župnik Damir Ocvirk uz sudjelovanje župnog vikara, mr. Jakova Rađe. Na samom početku, župnik je rekao kako je za vjernike ova svetkovina osobito važna jer slavimo najveće otajstvo naše vjere, utjelovljenog Boga koji je za nas postao čovjekom i koji se svakoga dana na našim oltarima daruje za nas i za naše spasenje.
U svojoj propovijedi župnik je pojasnio čitanje evanđelja iz kojeg smo čuli kako je Isus čudesno nahranio veliko mnoštvo umnoženjem kruha i riba. Rekao je da su upravo ti ostaci, odnosno ulomci nakon gozbe koju im je Krist ponudio, slika euharistije kao trajni Kristov znak koji ne želi ostaviti svoju Crkvu već ju želi uvijek hraniti. Istaknuo je osobitu važnost čistoće srca pri primanju pričesti: „Molim Vas, opominjem, dostojno pristupajte presvetoj euharistiji, dostojno uzimajte Isusovo Tijelo i uvijek imajte u svijesti da je crkva, koja je povlaštena Isusovom prisutnošću u euharistiji, za nas najsvetije mjesto jer je to mjesto posebnog susreta s Bogom.“ U drugom dijelu homilije, župnik je vrlo jasno i dojmljivo povezao Tijelovsku procesiju i prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma „U ime obitelji“ te je rekao sljedeće: „Zašto danas unatoč kiši idemo na ulice? Idemo u ime obitelji i zato da pokažemo da smo kao zajednica obitelj Katoličke crkve, da nam je stalo do vrednota koje su neprolazne, koje su duboko upisane u biće svakog čovjeka. Želimo slaviti Boga i pokazati da smo hrabra, ponosna većina našeg hrvatskog društva i da ne želimo uzmaknuti, odustati od stvari koje su bitne i koje, ne samo da nas usrećuju na ovome svijetu, nego nas i vode u vječni život. … Samo je jedna istina koja vodi u vječni život! To je istina koju je objavio Isus Krist i koja je zapisana na stranicama Svetog pisma. … Tek kad u potpunosti prihvaćamo sve što je Isus naučavao, možemo doći pred Njega i pričestiti se Njegovim Tijelom jer ga priznajemo da je On pravi Bog, pravi Čovjek, naš Put, Istina i Život.“
Uslijedio je prinos darova koje su svečano na oltar prinijeli, kao predstavnici obitelji, supružnici Horvat, Belščak i Škvorčević.
Nakon svete pričesti uslijedila je Tijelovska procesija kojoj se pridružio i vlč. Josep Peguera Poch. Procesija je bila vrlo detaljno i pomno organizirana kako bi se dostojno proslavio blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Također, važno je napomenuti da je, nakon dugog niza godina, procesija sa Presvetim oltarskim sakramentom izašla na ulice koje okružuju crkvu Sv. Josipa te je okupljena zajednica vjernika na taj način zaista javno posvjedočila svoju vjeru u Isusa Krista stvarno prisutnoga u bijeloj hostiji u pokaznici iza koje su hodali – Oče naš dobri, u te vjerujemo, koj’ si na nebu kao i na zemlji: jedan u boštvu a troj si u trojstvu, sav na svem svijetu…
Za vrijeme procesije, Gospodin je svojom rukom čudesno razmaknuo oblake, zaustavio kišu nad Presvetim oltarskim sakramentom i pokazao da je On taj koji za sve brine. Svatko tko ide za Gospodinom, tko stavlja Njegovu Riječ na prvo mjesto, živi u Božjoj milosti – A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili.
Radoznali prolaznici svojim su aparatima ovjekovječili Tijelovsku procesiju župe Sv. Josipa i tko zna, možda se jednom i sami pridruže u hodu za Isusom Kristom – Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”
Pri kraju procesije, župnik Ocvirk zahvalio je svojim suradnicima: vlč. Jakovu Rađi, đakonima Ivanu Vučku i Boži Šutalu, ministrantima, Mješovitom zboru te svima onima koji su na bilo koji način bili uključeni u pripremu ovog slavlja. Župnik je izraze zahvalnosti uputio i PU Zagrebačkoj koja je omogućila kretanje trešnjevačkim ulicama, kao i Puhačkom orkestru ZET – a koji je glazbenom pratnjom uveličao samu procesiju.
Na samom kraju svetkovanja Tijelova, župnik je, prije nego što je pred Presvetim sakramentom izmolio posvetnu molitvu u ime okupljenih vjernika, rekao da radosno pjesmom „Tebe Boga hvalimo“ Gospodinu zahvalimo na Njegovoj prisutnosti među nama te na daru crkvenog zajedništva.
„Svećenik na oltaru moli da nas Duh Sveti sabere u jedno jer biti jedno je važan preduvjet da bismo mogli primiti Isusovo Tijelo. Crkva je, utoliko sveta zajednica, ukoliko je jedna i kao jedna okupljena oko Isusa Krista u presvetoj Euharistiji.“
Vlč. Damir Ocvirk
1335 Čudesno umnažanje kruhova, kad je Gospodin izgovorio blagoslovnu molitvu te razlomio kruh i po učenicima razdijelio da nahrani mnoštvo naroda, predoznačuje preobilje ovoga jedinstvenog kruha, njegove Euharistije. (KKC)
Yvonne Kos
