Treći ljetni kamp za djecu liturgijske skupine Djeca blažene Marije Propetog Isusa Petković

Treću godinu zaredom Kolpinška obitelj Svetog Josipa sa zagrebačke Trešnjevke organizirala je i realizirala ljetni kamp za članove liturgijske skupine Djeca blažene Marije Propetog Isusa Petković u kolpinškoj kući blaženog Ivana Merza u Malom Lošinju. Skupina od dvanaestero najaktivnijih dječaka i djevojčica tijekom školske i vjeronaučne godine 2012./2013., kako u sklopu navedene liturgijske skupine, tako i u ministrantskom djelovanju, zasluženo je krenula zajedno s voditeljem Miroslavom Salopekom i animatoricama Anom Pugar, Marijom Pugar, Jelenom Erjavec i djelomično Viktorijom Erjavec put Malog Lošinja u subotu 22. lipnja 2013. godine.  Nekim je članovima skupine ovo bilo prvo, nekima drugo, a nekima čak i treće sudjelovanje u ovom obliku cjelotjednog zajedništva. Predvodeći zajedničku molitvu prije polaska, sam župnik vlč. Damir Ocvirk blagoslovio je veselu skupinu i poželio im ugodan boravak u Malom Lošinju te poručio kako se nada da će se kući vratiti s pregršt doživljaja i s nekim novim saznanjima i znanjima, a koje će moći prenijeti onda i drugima.

Posebnost ovog ljetnog kampa jesu aktivnosti kojima je obogaćen cjelotjedni program, a koje su, naravno, prije svega popraćene molitvom. Već prvog dana formirane su tri grupe od po četiri člana te su definirana zajednička pravila tijekom boravka u Malom Lošinju. U predlaganju i prihvaćanju pravila sudjelovali su svi prisutni. Svo vrijeme trajanja ljetnog kampa svi članovi grupe “oslobođeni su” svojih elektroničkih pomagala. Naime, za vrijeme trajanja kampa nema gledanja televizije, nema uporabe računala, a najvažnije nema uporabe mobitela. Djeca predaju svoje mobitele i druge tehnologijske uređaje animatoricama. Mobitele djeca mogu koristiti pola sata dnevno kako bi se mogli javiti roditeljima. Taj ustupak napravljen je uglavnom zbog roditelja, a ne zbog djece.

Svi članovi kampa moraju se brinuti za zajednički život. Tako je svaki dan jedna grupa pripremala i raspremala zajednički stola prije i poslije svakog obroka. Druga je pak grupa bila zadužena cijeli dan za pranje i pospremanje suđa iza svakog obroka. Prema zajednički definiranom rasporedu grupe su se izmijenjivale iz dana u dan. Prije svakog obroka članovi grupe zadužene za pripremanje i raspremanje stola tog dana pripremili bi molitvu i zatim je pred svima i u ime svih i izrekli.

Buđenje je svakog dana bilo u 7.30 sati, a lijeganje otprilike 22.30 sati. Prijepodnevne aktivnosti bile su većinom edukativnog i natjecateljskog karaktera, a poslije podne išlo bi se na kupanje pod pretpostavkom lijepog vremana. Nakon što su drugog dana boravka grupe odredile svoja imena i napravile svoj prepoznatiljivi znak na zajedničkoj zastavi s imenima i crtanim prikazom imena svojih grupa, tijekom kasnijeg poslijepodneva uslijedilo je zasluženo kupanje na plaži Čikat. Nedjeljna večer zaokružena je zajedničkim odlaskom na svetu misu u župnu crkvu. Ponosno se može istaknuti kako su svi dječaci ove grupe trećeg ljetnog kampa ministrirali tijekom te svete mise, dok su djevojke u prvom redu radosno i molitvom i pjesmom slavile Gospodina. Grupe imena Križ, Sveta svijeća i Tijelo i Krv Kristova dan su zaokružile saznavanjem tko je po mišljenju voditelja i animatorica bio osoba dana. Isti postupak proglašavanja osobe dana provedena na kraju svakog dana boravka na Lošinju. Naime, osoba dana postaje se na temelju cjelodnevnog ocjenjivanja svakog pojedinca. Ocjenjivanje uključuje cjelokupno ponašanje, djelovanje i znanje toga dana.

Gotovo svaki dan boravka obilježile su prijepodnevne natjecateljske igre u kojima su se neki bodovi skupljali na račun grupe, a drugi pojedinačno, kako bi se na kraju boravka mogli zbrajanjem bodova zajedničkih i pojedinačnih aktivnosti proglasiti najbolja grupa i najbolji pojedinac ljetnog kampa.

Već treći, a posebno četvrti dan, lošije vrijeme onemogućilo je provođenje određenih zamišljenih aktivnosti na otvorenome pa su uslijedile nove zanimljive igre i zajedničke aktivnosti u sigurnosti terase kuće i dnevnog boravka kuće. No, „lov za blagom“ odnosno „ukradenom“ zastavom ipak je bilo moguće realizirati. Grupe su imale zadatak na temelju početne poruke „lopova Lošinjka“ i narednih pronađenih prethodno sakrivenih porukica i tragova, pronaći zastavu. Cjelokupna potraga po kući, dvorištu kuće, ulici i dvjema susjednim ulicama trajala je oko sat i pol.

Peti dan bio je rezerviran za izlet na otok Silbu zajedno s domaćim aktivnim ministantima i pjevačima iz tri otočka dekanata. Naime, domaći župnik vlč. Ivan Brnić, u nedjelju je po završetku sv. mise pozvao našu družinu na zajednički izlet na Silbu. Nekoliko sati boravka i druženja na “piratskom” brodu, upznavanja zanimljivosti otoka uz pomoć domaćeg župnika don Šime ostat će prekrasna uspomena. Pjesma, smijeh, kupanje i zanimljive zajedničke dogodovštine na tom malom otoku obilježile su taj dan.

Šesti dan su nastavljene natjecateljske igre, koje su se prožele tijekom cijelog dana. Uz to, upoznavanje sa svecima Ozanom Kotorskom, Leopoldom Bogdanom Mandićem i Nikolom Tavelićem kroz usmenu prezentaciju grupa, prezentaciju putem izrađenog plakata i kvizom znanja o svecima, bilo je u središtu prijepodneva. No, taj je dan bio poseban zbog čak dva rođendana. Večernji odlazak u grad i rođendanska proslava uz dvije torte kruna su tog dana.

I sedmi dan poslijepodnevno kupanje nije bilo moguće, no ono bi ionako palo u drugi plan zbog intenzivnih priprema grupa za večernji „talent show“. Ideja je da svaka grupa u dvije nastupne točke prikaže svoju kreativnost u osmišljavanju humorističnog, zabavnog, lijepog sadržaja. Smijeha do suza tijekom priprema, a onda i tijekom samog “showa” nipošto nije nedostajalo. Po završetku “showa”, proglašeni su pobjednici Trećeg ljetnog kampa. Pobjednička grupa jest grupa Križ, dok je u pojedinačnoj kategoriji najveći zbroj bodova imala djevojčica Lana.

Tijekom cijelog tjedna cijela grupa bila je vrlo suradljiva, pomagački raspoložena. Svi su se radovali uspjehu druge grupe i drugih članova, međusobno se poticali, hrabrili. Duh zajedništva i pomaganja uistinu je bio naglašen i prepoznatljiv tijekom cijelog boravka. Osmi dan bio je rezeviran za pospremanje kuće i povratak u Zagreb. U kasnim večernjim satima kod crkve sv. Josipa sve su „kampere“ dočekali njihovi roditelji.

Kako se vrijeme provedeno u kampu približavalo kraju sve je više bilo primjetno međusobno obogaćenje polaznika ljetnog kampa, a voditelj i animatorice također svesrdno konstatiraju kako su i osobno neizmjerno obogaćeni s tih nekoliko dana zajedničkog života. Znanja i vještine koja su djeca ponijela s kampa doakazuju važnost takvih aktivnosti i opravdava materijalna ulaganja koja nisu malena.

Pregršt doživljaja, situacija, prije svega onih smiješnih, obilježili su zajednički tjedan u Malom Lošinju. No, radost i poletnost u srcu s kojom se svaki polaznik vratio kući zasigurno će biti odlično polazište za nova sudjelovanja u župnim aktivnostima i naredne školske i vjeronaučne godine.

                                                                                                                Viktorija Erjavec