Vazmeno bdjenje u Svetoj noći – Velika subota u Župi sv. Josipa

„Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje.“

Svjetlo koje se pali u noći Velike subote je simbol života – svjetlo Kristovo (lumen Christi). Stoga je Vazmeno bdjenje najsvečanije slavlje u čitavoj liturgijskoj godini – Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“  (Lk 24,4-6).  Ovo radosno iščekivanje prelaska iz tame u svijetlo, sv. Augustin naziva još i „majkom svih svetih bdjenja“. Uskrsno bdjenje započinje službom svijetla, zatim slijedi služba riječi te krsna služba i na kraju, euharistijska služba.

U Župi sv. Josipa bdjenje je započelo u 21.00 sat blagoslovom ognja (vatre) na kojem se upalila uskrsna svijeća kao simbol Kristove prisutnosti – (Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta. Iv 1,9-10.) U ovom svečanom slavlju, uz župnika Damira Ocvirka, kao i prethodnih dana, koncelebrirali su vlč. Jakov Rađa i vlč. Josep Peguera Poch.

Nakon što je župnik pri paljenju svijeće izrekao: „Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega. Njegova su vremena i vjekovi, Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen.“, započela je procesija unošenja uskrsnog svijetla u zamračenu crkvu. Postepeno su se u crkvi palile svijeće uz poklik župnog vikara Jakova Rađe: „Svjetlo Kristovo!“, dok je puk odgovarao: „Bogu hvala!“. Svjetlost je polako i svečano obasjavala, ne samo unutrašnjost crkve, već i srca vjernika dajući svakome hrabrost vjerovati da nas je Isus svojim uskrsnućem uveo u radost vječnoga života te da svatko tko je na strani Isusa Krista ima udjela u slavi Njegova uskrsnuća. – („Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ Iv 8,12) Župnik je nakon procesije rekao da smo svečano započeli Sveto bdjenje upalivši uskrsnu svijeću te da u sabranosti poslušamo Božju Riječ moleći da Vazmeno bdjenje Bog dovrši u nama. Nakon starozavjetnih čitanja vlč. Ocvirk je intonirao Slavu te su zazvonila zvona i oglasile su se orgulje. Nakon čitanja iz Poslanice sv. Pavla apostola Rimljanima uslijedila je propovijed u kojoj je župnik zorno objasnio poveznicu između cvijeća koje je resilo oltar i katekumena koji su bili u radosnom iščekivanju primanja sakramenata kršćanske inicijacije.

Između ostalog, rekao je sljedeće: „… Vrhunac Božje ljubavi je Isusova smrt na križu, ali u svojoj ljubavi Bog ide korak dalje i čini nešto jedinstveno u ljudskoj povijesti što se do tada nije učinilo niti do tada dogodilo. Isus, mrtvi Bog, nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo i po svome uskrsnuću nama darovao novi smisao života. … Večeras smo okupljeni oko otajstva krštenja jer Vazmena noć je noć prijelaza iz smrti u život, iz tame u svijetlo i zato se mnoštvo obreda večeras isprepliće i mnoštvo suprotnosti. … Zatim ćemo učiniti, ubrzo nakon ove službe riječi, vrlo važnu gestu, gestu polijevanja vodom. Ponovno se vraćamo na stranice Svetoga pisma na knjigu o Izlasku i ovdje će se kod krsnoga vrela, draga braćo i sestre, dogoditi čudesan prijelaz kroz vodu snagom Duha Svetoga. Ovi katekumeni, koji sjede ispred Vas, uskoro će ovom vodom biti preporođeni na novi život. Postat će djeca Božja, naša braća i sestre u vjeri. Njih će milost krštenja preporoditi na novi život. Oni će se, po ovoj vodi, snagom Duha Svetoga, preobraziti na sliku uskrslog Isusa koga večeras slavimo i koga ćemo slaviti ovo Uskrsno vrijeme i koga se spominjemo svake nedjelje. Zato večeras nije ovo samo njihov dan, ovo je dan cijele Crkve čas kad se raduje cijela Crkva jer se obogaćuje novim članovima. Večeras, draga braćo i sestre, Crkva rađa novu djecu, rađa je na vječni život. Dok ćemo pobožno sudjelovati u činu krštenja ovih osam katekumena spomenimo se i mi našega krštenja. Obnovimo vjeru u Godini vjere i naše opredjeljenje za Boga u Njegovoj Crkvi koja je postala novi narod i to iz vode i Duha Svetoga. Večeras je, draga braćo i sestre, u središtu našega svetišta, uz oltar, krsni zdenac. On je urešen cvijećem. I to ne slučajno! Tri uzdignute kale podsjećaju nas na Osobe Presvetoga Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga. Naši će krštenici biti kršteni u ime Presvetoga Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga. U podnožju krsnoga zdenca nalazi se sedam anturijuma. Broj sedam nas podsjeća na sedam svetih sakramenata. Prvi u nizu je krštenje koji je uvjet za primanje svih drugih sakramenata. To je sakrament koji širom otvara vrata svim ostalim sakramentima i otvara vrata spasenja i Crkve. Naši će katekumeni večeras primiti sakramente kršćanske inicijacije: Krštenje, Potvrdu i Euharistiju. Ti će ih sakramenti osposobiti za kršćansko poslanje da mogu naviještati radost uskrslog Gospodina. Osam bijelih, uzdignutih gerbera podsjeća nas na osam katekumena koji će se odjenuti bijelom haljinom krštenja i koji će u krštenju očistiti svoja srca i svoje duše i postati potpuno nevini, čisti, bez ljage i bez grijeha jer voda krštenja snagom Duha Svetoga briše sve grijehe i onaj istočni kojega baštinimo od naših praroditelja, Adama i Eve, koje smo slušali u prvom čitanju u opisu stvaranja svijeta. U ovom cvjetnom aranžmanu koji krasi naš krsni studenac nekoliko je i rozih karanfila. Ružičasta boja je boja nježnosti. Upućuje nas na majčinstvo. Ova ružičasta boja karanfila upućuje nas na majčinsku ljubav Crkve koja Vam danas otvara svoja vrata dragi katekumeni i poziva Vas da nađete svoje mjesto u Crkvi. Da večerašnji događaj ne bude tek neki odjek u Vašem životu nego da bude čvrst temelj Vaše zauzete brige i ljubavi za život Crkve, crkvene zajednice, za rast u vjeri u kojoj ćete se sada krstiti. Crkva Vas prima s velikom radošću i želi Vam otvoriti ovo krsno vrelo. Zato ćemo sada čuti Vaša imena. Ime znači znak. Znači Vaš životni smjer. Označava Vas kao osobu koja će ovim krštenjem izvana ostati ista, ali iznutra će se preobraziti. Iznutra ćete postati novi ljudi, kao što kaže apostol Pavao u današnjem posljednjem čitanju poslanice koju smo slušali: ako ste se doista s Njime sreli po sličnosti u smrti Njegovoj, sada ćete se, dragi katekumeni, s Isusom Kristom sresti po sličnosti u Njegovom uskrsnuću. I zato Vas želimo pratiti molitvom u litanijskoj molitvi Svih svetih. Molit ćemo zajedno s Vama zagovor Nebeske Crkve da Vas svi sveci i blaženici Božji prate na Važem životnom putu, a osobito u ovim kratkim koracima od Vašega mjesta do krsnoga vrela koji su, doduše, kratak put, ali osobito važan za Vaš život. Sada ćemo, draga braćo i sestre, sa svom pobožnošću, pratiti ovaj svečani čin naših katekumena. Molimo za njih. Molimo i za sve one koji u svome srcu osjećaju da su smalaksali u vjeri, da su zaboravili svoje krsno dostojanstvo, da ga obnove i da svaki član Crkve ima snagu naviještati Isusa Krista, raspetog i uskrslog Spasitelja. Amen. Aleluja!“

Nakon homilije uslijedila je krsna služba. Radost katekumena, koji su bili primili bijele haljine, upaljene svijeće i krizmano ulje, ispunjavalo je svečanim ozračjem cijelu zajednicu okupljenih vjernika. Posljednji dio Vazmenog bdijenja je bila sveta Euharistija. To je bio trenutak u kojem je svaki vjernik mogao sebi posvijestiti veličinu i slavu Isusa Krista odnosno ono što ovu večer čini „majkom svih svetih bdjenja“ (Znademo, znademo, za kim stupamo. Vođa je nama svevišnji Bog…).  

Na završetku župnik Damir Ocvirk je rekao da je nakon četrdesetodnevne priprave i Vazmenog trodnevlja došlo vrijeme Uskrsne radosti te je svima nazočnima čestitao sretan i blagoslovljen Uskrs. Poručio je da živimo Uskrsnu radost u svakodnevnom životu znajući da nakon muke i patnje dolazi uskrsnuće. Svoje čestitke je izrazio i  katekumenima te zahvalio velečasnom kapelanu na katehezama kojima ih je pripravljao za ovu večer. Potom je župnik na sve prisutne zazvao Božji blagoslov nakon kojega je uslijedilo tradicionalno blagoslivljanje hrane. Vjernicima je košare sa pripremljenom hranom blagoslovio župni vikar Jakov Rađa, a oni su ih radosno odnijeli u svoje domove. Župni zborovi Mješoviti zbor i zbor Gospođa svojim su glazbenim udjelom uveličali ovo Vazmeno trodnevlje izvodeći pjesme poput Usta moja uzdižite, Puče moj, Stabat Mater, Aleluja (G.F. Händel).

Zahvala gospodi Vladimiru Božićeviću (tonski i foto zapisi) i Dominiku Rojkoviću (web podrška).

„Sve vode Gospodnje, blagoslivljajte Gospodina: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!“

 Poklik kod blagoslova krsne vode

 Yvonne Kos