Veliki petak
»Čemu tolika patnja?« pita se sveti Augustin. I odgovara: »Sva ta patnja cijena je za otkup naših grijeha.« Nije htio ublažiti bol: htio je ispiti kalež do dna, da ne ostane ni kapljica, kako bismo spoznali veličinu njegove ljubavi i niskost grijeha te postali velikodušniji u predanju, mrtvljenju i služenju drugima.
Isus je uzdignut na križ. Oko njega vlada kaos. Neki prolaze rugajući se; svećenički glavari, najzajedljiviji, vrijeđaju ga; neki su ravnodušni promatrači. Mnogi od nazočnih vidjeli su ga kako blagoslivlja, propovijeda nauk spasenja i čini čuda. U Isusovu pogledu nema osude – samo samilost i sažaljenje. Nude mu gorko vino sa smirnom. »Dajte žestoko piće onomu koji će propasti, i vino čovjeku u komu je gorčina u duši; on će piti i zaboraviti svoju bijedu, i neće se više sjećati svoje nevolje.« Bio je običaj pokazati malo humanosti prema osuđenicima. Piće – jako, oporo vino s malo smirne – imalo je omamljujući učinak pa je ublažavalo patnju. Gospodin ga je kušao kako bi pokazao zahvalnost osobi koja mu je ponudila vino, ali nije želio piti, kako bi mogao iskapiti kalež boli do kraja.
Svaki kršćanin prisno sjedinjen s Gospodinom treba dokraja poznavati njegov život, uključujući i poglavlje o križu. Ovdje je izvršeno naše otkupljenje, ovdje se nalazi ključ smisla patnje na svijetu, ovdje možemo malo bolje upoznati zloću grijeha i Božju ljubav za svakog čovjeka! Ne smijemo ostati ravnodušni pred križem.
Vrlo blizu Isusu nalazi se njegova Majka, zajedno s drugim svetim ženama. Tamo je i Ivan, najmlađi od apostola. »Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika kojeg je ljubio, reče majci: ‘Ženo, evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ Od tog je časa učenik uze u svoju kuću.« Nakon što je na Posljednjoj večeri predao sebe, Isus nam sada daje ono što voli najviše na svijetu, ono najdragocjenije što mu je preostalo. Sve su mu oduzeli. I on nam daje Mariju, da bude naša Majka.
Francisco Carvajal: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)
